Monty Python je mrtav, živjeli Milanovićevi ministri!
Stara narodna kako narod ima vlast kakvu zaslužuje više nego ikada zvoni u ušima mnogih. Ne prođe niti jedan dan da se ne otkrije neka afera, kriminalne ili moralno-etičke prirode trenutne nesretne državne administracije.
Već je i slijepcu jasno kako je ova Vlada doslovno najjadnija i najlošija administracija u povijesti Hrvatske. Imam osjećaj da je i ban Khuen Hedervary bio milostiviji prema hrvatskom narodu.
Troje ministara pune danas novinske stupce i internet stranice raznih portala. Ministar Varga ponovno je u akciji. Nakon skijanja, sukoba interesa i političkih smjena u bolnicima, Varga je odlučio bez javne nabave 7 milijuna naših kuna dati firmi za usluge posredovanja u osiguranju za hrvatske bolnice čiji je prokurist Hrvoje Vojković, bivši čelnik Croatia osiguranja. Očito Vargi još nisu sjeli svi moralni aspekti i posljedice njegovih poteza, iako su možda zakonski dopušteni.
Ministar branitelja „bez branitelja“ Matić, nakon što se propisno osramotio u izbornoj noći kada je njegov prijatelj izgubio izbore, nakon što je hrvatske branitelje i invalide prozvao kukavicama, sada je ipak prešao Rubikon s trošenjem državnog novca dok istodobno broji krvlju i bolom stečene kune hrvatskih ratnih vojnih invalida. Takozvano otvaranje Doma hrvatskih branitelja u Lipiku prošle godine poslužilo je samo za naslikavanje s Josipovićem u jeku predizborne kampanje. Čak 177 tisuća proračunskih, naših kuna otišlo je na fikciju otvaranja nečega što se još uvijek gradi, čega su dokaz i radnici koji i dalje renoviraju spomenuti objekt. Da se razumijemo, Matić kao ministar, pa ni kao čovjek, nakon svega što je izrekao na račun hrvatskih branitelja uopće nije relevantan, i nakon ministarskog mandata od njegovog rada ostat će samo prah. Ali trošenje proračunskih novaca za nečiju kampanju i astronomsko peglanje kartica previše je čak i za nekoga tko je medicinskim čudom uspio preboljeti PTSP.
Šlag na kraju ovotjednih ministarskih nestašluka priredila je ni manje ni više nego ministrica (ne)kulture Andrea Zlatar Violić. Iako ju se optuživalo za sukob interesa kada je časopisu Zarez odobravala proračunski novac, a nakladnik Zareza bila tvrtka Druga strana d.o.o. čija direktorica je bila upravo ministrica Zlatar Violić, iako je u upravljačko vijeće Hrvatskog memorijalno – dokumentacijskog centra Domovinskog rata imenovala Čedomira Višnjića, suradnika takozvane Srpske vojske Krajine, najnovija afera definitivno pokazuje koliko je uopće ozbiljna ova administracija.
U istočnjačkom ambijentu jednog uglednog zagrebačkog restorana ministrica je pokazala sve svoje atribute, kako jezične, tako i tjelesne. Da se to dogodilo, recimo ministru poljoprivrede, čovjek bi nekako razumio. Ali ministrica kulture da te gleda iz žablje perpektive, to ne možete pročitati niti u knjigama ili stripovima.
Hrvatski narod postao je talac svoje vlasti, beskompromisne, bahate, odnarođene i nažalost, prostačke. Grobovi onih koji su život dali za slobodu umiru od srama, majke koje još uvijek čekaju svoje sinove povlače se u sebe i proklinju državu koja im je oduzela djecu, državu koja djelovanjem današnje vlasti postaje užasno mjesto za život. Najveći je problem što je država postala poluga protiv vlastitog naroda, što se jedinstvo državne vlasti i naroda koji ju bira razgrađuje kriminalom, bahatošću i amoralnim ponašanjem. I sve opet na račun tog naroda. Veliki Platon je rekao: „Jedna od kazni za odbijanje sudjelovanja u politici je ta što vas na kraju vode oni koji su vam inferiorniji“. U našem slučaju Platon je uvelike u pravu. No pasivno promatranje i neizlazak na izbore isti taj narod čini još imbecilnijim od imbecilne vlasti. Hoćemo li kao narod to dopustiti?
Tomislav Stipić