Ostavio nas je hrvatski junak Zvonko Bušić.  Otišao je sa porukom, a cijeli život je slao poruke i onda kada je bacao letke kao student u Zagrebu sa svojom odabranicom Julienne činio je to i kada je iz zrakoplova bacao letke nad Londonom i Parizom tražeći slobodu za svoj hrvatski narod. Junački je izdržao 32 godine najtežih zatvora u Americi. Vratio se prije pet godina sretan što je u slobodnoj Hrvatskoj, ali uskoro dolazi do razočaranja.

Pokušao je ujediniti domoljubne hrvatske stranke, ali u tome nije uspio. Prije nekoliko godina u jednom dnevnom listu u intervjuu je rekao da je želio suzbiti apatiju koja je zahvatila Hrvate, a eto nakon svega i njega samoga.  Rekao je da je zatekao katastrofalno stanje u Hrvatskoj. „Bilo je očito da političke elite naš narod i državu vode u propast.“ Rekao je da bi htio da u Saboru budu ljudi koji će zastupati hrvatski nacionalni interes. Teret dubokog razočaranja odveo ga je do poteza očaja, podigao je ruku na sebe.

Osobno imao sam nekoliko situacija u kojima sam se sretao s fenomenom hrvatskog junaka Zvonka Bušića. Onog 10-tog rujna 1976. bio sam u Bostonu na svjetskom kongresu viktimologa kada je stigla vijest o otmici zrakoplova. Okružili su me poznati i nepoznati s pitanjem tko su otmičari i zašto otmica. Rekao sam im: to su mladi Hrvati, koji hoće ukazati na neodrživost položaja Hrvatske u jugokomunističkoj državi.  Godine 1999. kao ministar pravosuđa Vlade RH pozvao sam William Montgomerya, veleposlanika SAD i prenio mu našu molbu za pomilovanje Zvonka Bušića, ako ne drukčije, makar i uz uvjet da izdržava ostatak kazne u zatvorima u Hrvatskoj. Na njegovu oslobađanju  radio je intenzivno predsjednik Tuđman i supruga Julienne, koja je radila u Uredu predsjednika.

Jednom sam pozvan na intervju s pitanjem „Zvonko Bušić – junak ili terorist“. Odgovorio sam za mene ta dilema ne postoji. Zvonko Bušić je junak, najbolji izdanak svog naroda, a ne terorist. Na dan kada je objavljena njegova smrt HTV postavlja istu dilemu da je Zvonko Bušić za jedne domoljub za druge terorist. Sramotno je da državna televizija Hrvatske širi takvu dilemu. Zvonko Bušić bio je žrtva i mučenik za Hrvatsku sa porukom: oslobodite moju Domovinu. I ovaj njegov čin u Rovanjskoj kod Zadra poruka je Hrvatima i Hrvatskoj da je stanje u Hrvatskoj postalo neizdrživo. Dan prije smrti bio je na Udbini na mjestu hrvatskih mučenika. Možda se je tamo odlučio priključiti svima onima koji su se borili i ginuli za Hrvatsku.

Zvonko Bušić bio je junak i mučenik, veliki borac za nacionalne interese svoga hrvatskog naroda, kojega je nadasve ljubio. Bio je poput Garibaldija i Mandele, poput Zrinskih i Frankopana. Veliki hrvatski domoljub, žrtva s porukom - spasite moju Hrvatsku.

Neka mu je laka Hrvatska zemlja za koju je živio svim svojim bićem!
predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva

dr. Zvonimir Šeparović,