Advent u Voćinu, 1991.g: Neviđeni masakr koji se dogodio prije 22 godine, pred sam katolički Božić, u Voćinu, bio je za to malo mjesto genocidnih razmjera, teško shvatljiv zbog morbidnog iživljavanja nad pobijenim ljudima. Taj 13.-ti prosinac 1991., crni petak, za 48 civila bio je koban.

Pokrenut je optužni postupak protiv 71-og poznatog počinitelja, ali je najveći broj zločinaca do danas nedostupan hrvatskom pravosuđu, no mnogi su i abolirani. Za 48 okrutnih, zvjerskih ubojstava Hrvata, civila nije, dakle, nitko kriv. Zločin u Voćinu je dokumentiran čvrstim i nepobitnim dokazima zahvaljujući poznatim, inozemnim forenzičarima koji su se vrlo brzo pojavili na poprištu i to na poziv Foreign Press Biroa iz Zagreba.

Ono što su zatekli kad su stigli u oslobođeni Voćin, bilo je i za njih neshvatljivo, neljudski, neviđeno i nadasve stravično. Ceste, podrumi i kuće bili su prekriveni leševima za koje su zaključili da su zaklani, ubijani sjekirama i rezani motornim pilama. Četnici su bračnom paru Katici i Tomi Martinoviću odrezali glave i šutali ih po dvorištu a  druga horda četnika isti je dan ispred kuće ubila Romana Ridla, kojem su motornom pilom odsjekli ruku, a istom pilom na komade sasjekli Ivana Banovca i Marka Vukovića, itd., itd…..Nakon toga su ih spalili ispred kuće.

A evo što se nimalo slučajno u tom istom Voćinu dešava nakon 22 godine, za Advent 2013. i pravoslavni Božić-'Hristos se rodi', 2014.g.:

Prije dva dana po drugi put su zapaljene i izgorjele do temelja ovogodišnje Božićne jaslice a krasile su sam centar tog mjesta, inače Marijanskog svetišta Majke Božje Voćinske. Prvo paljenje jaslica dogodilo se još 16.prosinca, a nakon bezbožnog, vandalskog čina načelnik je dao napraviti nove.

Nove, veće i ljepše jaslice ipak su se upravo za pravoslavni 'mir Božji, Hristos se rodi' pretvorile u zgarište a mještani šute jer se boje!?

Koga se to danas boje mještani Voćina, mjesta jednog od najtežih zločina iz DR-a; zar se boje nedavnih Pupovčevih ratno-huškačkih najava?

Naime, na ovogodišnjem božićnom, dakako političkom domjenku apostrofirajući podjednakost krivnje iz-po njemu-građanskog rata, Milorad Pupovac je rekao da ni Srbija niti Hrvatska nisu imale dovoljno činjenične osnove za tužbe genocida, s obzirom da su u ratnom razdoblju od  1991. do 1995., istaknuo je, počinjeni teški ratni zločini s obje strane kao i jednaki  zločini etničkog čišćenja, ali ne i zločini genocida. Apelirao je taj samozvani SNV-lider da se, kako kaže, prestane manipulirati s iskustvom zločina i genocida te 'zagađivati međudržavne i međuetničke odnose', jer će u protivnom 2014. biti godina 'u kojoj će se spojiti svi naši ratovi 20. stoljeća'; opa! Nesporno, Pupovac ima obiteljskog ratnog iskustva jer su u jednom od tih ratova, Domovinskom, sudjelovala i dva njegova 'burazera', Mladen i Vojislav na pobunjeničkoj strani pod komandom 'kapetana' Dragana, australskog golf-trenera!?

Jeli se to Milorad Pupovac prijeti nekim novim ratovima, jeli dvokratno spaljivanje Božićnih jaslica u 'krvavom' Voćinu u duhu međuetničke tolerancije ili je to naznaka neke nove balvan-revolucije zbog vječne ugroženosti srpskog naroda?  Možda je to neki novi narodni običaj vezan uz pravoslavni Božić, da umjesto tradicionalnog paljenja 'pravoslavnog Badnjaka' domaći Srbi ritualno spaljuju Betlehemske jaslice 'katoličkog' Boga-čovjeka?

Milorad Pupovac kao notorni eksponent velikosrpske klike svojim političkim eskapadama sasvim se dobro uklapa u mentalne okvire kojima je šibenski psihijatar Jovan Rašković i znanstveno utvrdio pravi uzrok ponašanja svojih sunarodnjaka-prečanskih Srba, čuvenom izjavom: mi, Srbi, mi smo lud narod!

U velikosrpskoj kuhinji politički dobro osmišljena, provokativna poslanica srbijanskog patrijarha Ireneja kojom se 'de facto' izruguje s postojanjem Hrvatske države i pritom sramotna šutnja naših autističnih političkih idiota otvaraju ponovo mogućnosti, kako to Milorad Pupovac proročki kaže, 'spajanja svih naših ratova dvadesetog stoljeća'…

Ili, po riječima Nikole Stojanovića iz zagrebačkog 'Srbobrana', 1902.g.: „do istrage, vaše ili naše“, zar ne bre Milorade!?

Kad se Maksimirom ori stari hrvatski pozdrav 'za Dom spremni' tada sva hrvatska 'Srbadija' na čelu s Pupovcem ustane na noge a s njima skupa i ostala antihrvatska klatež a kad u Vukovaru, Borovu Naselju i drugdje po Hrvatskoj i izvan Hrvatske osvanu ćirilični grafit ili panoi s natpisom 'ponovićemo Ovčaru' onda 'nikom ništa' jer to je za Pupovca tek benigni srbijanski folklor!

I što reći za kraj? Danas je Hrvatska članica EU-e pa umjesto da riješi pitanje svojih manjina onako kako su to učinile mahom sve članice demokratske Europe, uključivo i Putinovu Rusiju, te se riješi terora prgave i agresivne manjine, domaća kamarila političkih beskičmenjaka i podrepaške služinčadi i dalje se poput zadovoljnih prasaca valja u blatu balkanske kaljuže; uistinu, luđak do luđaka!

A preventivnog lijeka za takvu mentalnu bolest nema ni (propali)Hrvatski zavod za imunologiju!

Damir Kalafatić