Mile Prpa: Hrvatska politika bez mudrosti i poštenja
U povijesti, u cjelokupnoj povijesti hrvatskog naroda tri stoljeća su najtragičnija, a to su bila šesnaesto i sedamnesto stoljeće u borbama protiv Turaka i njihove najezde na Europu, a posebno na Hrvatsku“duo plorantes Turcisaecula Croatiae” – “dva plačuća stoljeća Hrvatske” k njima treba priključiti kao treće i najtragičnije dvadeseto stoljeće, a kako se čini i dvadeset prvo stoljeće biti će plačuće, tj. tragično za narod hrvatski, ako nešto radikalno ne poduzmemo.
Svaka osoba koja bi bila izabrana za Predsjednika RH na slobodnim i demokratskim izborima trebala bi biti – rezultat spoznaje naroda da se tog momenta radi o najsposobnijem i čestitom čovjeku kojeg hrvatski nacionalni korpus ima.
Vrabac Tvrtko ču da se u gradu Zagrebu, u velebnoj koncertnoj dvorani s dvije tisuće mjesta, priprema Božićni doček Djeda Mraza. U dvorani će biti samo djeca. Djed Mraz dijelit će darove. Na velikoj pozornici okitit će veliki bor. Pripremit će i glazbeni program.
Imidž (engl. image: slika, lik < starofranc. image < lat. imagine/m/, akuzativ od imago), ukupan dojam što ga tko ostavlja ili nastoji ostaviti u javnosti (izgledom, odijevanjem, ponašanjem i sl.).
U tijeku su se u Hrvatskoj rasplamsali predsjednički izbori, izmiješale su se silnice, tako da više ne znaš što bi na to rekao. Gordijski čvor se toliko zapetljao, pa ne znaš tko je tko, a posebno što je tko.
U kolokvijalnom razgovoru, pa čak i u pisanim materijalima, nerijetko i službenim dokumentima upotrebljava se riječ “otuđenje” za krađu nečega, na primjer za nekoga da je otuđio (ukrao) bicikl, otuđio novčanik i bezbroj drugih materijalnih vrijednosti. A riječ je o čistoj krađi koja je tim imenom i sankcionirana u Kaznenom zakoniku.
Pišući jednu knjigu u istu sam uvrstio jednog čovjeka koji je prije nekoliko godina umro, a bio je topnik na gričoj kuli koji je godinama svaki dan u 12 sati ispaljivao grički top. Uključio sam ga u jednu priču za djecu gdje mi se jako lijepo uklopio, spomenuo sam ga punim imenom i prezimenom u vrlo pozitivnom pismu.
Što se to događa u Hrvatskoj?! – Sabraše se sve sile i pozitivne i negativne u jurnjavi prema Pantovčaku. Jedni nerealno obećavaju i naglašavaju svoju mesijansku ulogu u spasu Hrvatske, i to sad i odmah. Rušenje Vlade, raspuštanje Sabora, velike nerealne reforme i slično. Prijeteći novi štrajkovi, brojni referendumi i sl.
Kako lijepo, ali nažalost falsficirano glasi stih njene himne “Da bi vazda sretna bila”. Tako ne piše izvorno u tekstu Antuna Mihanovića, a politički, komunistički, a udbaški i više ne znam kako i kakovi ljudi, više neljudi izbrisaše iz himne izvorni stih “Da bi vazda česna (časna ) bila. Njima je važno da su oni sretni, a o časti i poštenju neka zbore popovi na oltaru, tko ih hoće slušati neka sluša, a tko neće nikoga ne zanima čestitost, poštenje, altruizam, ukratko u mojoj domovini (ovo pišem u jednini jednine) da ne bih zagadio časnost hrvatske himne.