Mesić: Ne znam što su Tuđman i Milošević dogovorili u Karađorđevu i Tikvešu, ali ...!
Odgovarajući na kritike kako je svojim svjedočenjem na Haaškom sudu teretio hrvatski državni vrh za umiješanost u rat u BiH, bivši predsjednik Stjepan Mesić ustvrdio je kako je on osobno, nakon razgovora s Borislavom Jovićem, predložio susret Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića, ali da ne zna što je na kraju dogovoreno. Međutim, na tome se ne zaustavlja nego i dalje ustrajava na konstrukcijama bez podastiranja bilo kakvih dokaza ...
-U Beogradu sam 1990. razgovarao s Borislavom Jovićem koji je u isto vrijeme kad i ja bio član Predsjedništva SFRJ. Rekao sam mu da bi bilo dobro da zaustavimo “balvan revoluciju”, da sjednemo za stol, da pitanja koja moramo razriješiti razriješimo bez oružja jer rješavanje problema balvanima Srbe u Hrvatskoj vodi u samoubojstvo. Pitao sam ga trebaju li Srbiji Srbi u Hrvatskoj. Odgovorio je - ne. Pitao sam ga treba li Srbiji hrvatski teritorij. Odgovorio je - ne treba. A, što vama treba, pitao sam. Odgovorio je - nama treba 63 posto Bosne i Hercegovine. To je, rekao mi je, bilo srpsko, jest srpsko i srpsko mora ostati. Rekao sam - ako je to tako, idemo onda ti, ja, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević sjesti za stol pa da vidimo o kojim problemima se u Hrvatskoj radi, pa da se oni pokušaju riješiti kroz institucije u Hrvatskoj, bez balvan-revolucije i oružja. Zvao je Miloševića i on se složio. Odmah sam sjeo na avion i odletio u Zagreb jer nisam htio o tome s Tuđmanom razgovarati telefonom. Prenio sam prijedlog Tuđmanu i on se složio. Međutim, to je Tuđmanu bio signal da bi bilo dobro da on sjedne s Miloševićem i on je zaista za siječanj 1991. dogovorio njihov susret u Karađorđevu - kazao je Mesić u razgovoru za Jutarnji list.
Navodeći kako nije sudjelovao razgovorima u Karađorđevu, iznosi vlastite impresije o načinu na koji je Tuđman po povratku prezentirao Miloševićev prijedlog. Pri tome, umrlog Hrvoja Šarinića navodi kao jedinog svjedoka.
-Jest i taj se susret održao bez mene, a Milošević je na njega došao bez Borislava Jovića. Uvijek sam petkom i subotom dolazi iz Beograda u Zagreb, i mi smo ga čekali da se vrati iz Karađorđeva. Prije toga susreta rekao sam mu da me smeta što se on održava u Karađorđevu, ali on je rekao - sasvim je svejedno gdje ću se s njim naći, najvažnije je da čujem što on želi. Na taj sastanak u Karađorđevu iz Hrvatske su otišli Tuđman i šef njegova kabineta Hrvoje Šarinić. Kad su se njih dvojica vratili iz Karađorđeva, sastali smo se s ljudima iz tadašnjeg hrvatskog državnog vrha. Imali smo po stolovima kavu, čaj, neko piće. Tuđman je ušao u sobu i rekao - raščistite odmah stolove, Hrvoje, daj karte. I tada je Tuđman objasnio što Milošević predlaže. Rekao je da Hrvatskoj predlaže banovinske granice plus Cazin, Kladušu i Bihać. Prenio je što mu je točno rekao Slobodan Milošević. Rekao je: “Franja, ti uzmi Cazin, Kladušu i Bihać, to meni ne treba, to je takozvana ‘turska Hrvatska’”. Upitao sam Tuđmana - a što kaže Alija? Odgovorio mi je: “Što ima Alija pitati, kad se hrvatske i srpske škare slože, nema Alija što pitati”. Rekao sam mu - slušaj, to onda znači rat. Rekao je: “Ma kakav rat, to je izbjegavanje rata”. Tako je otprilike tekao taj razgovor. Poslije toga Tuđman je otišao i na drugi sastanak s Miloševićem... - navodi Mesić.
Potvrdio je kako ne zna što je dogovoreno na sastanccima u Karađorđevu i Tikvešu, niti je Franjo Tuđman, kako ističe, bilo kad rekao da je prihvatio Miloševićev prijedlog .
-To je bio prijedlog Slobodana Miloševića. On nam nije rekao da je to prihvatio već da je to prijedlog Slobodana Miloševića, ali bilo je očito da je s tim prijedlogom bio oduševljen. Na drugi sastanak s Miloševićem, Tuđman je otišao u jedno drugo lovište, Tikveš, ali mene više nije zvao na sastanak na kojem je referirao o njemu, tako da ne znam što je na kraju dogovoreno. U svakom slučaju, prijedlogom Slobodana Miloševića na prvom sastanku o podjeli Bosne bio je oduševljen - ističe Mesić.
Potvrdio je da je u tri navrata bio zaštićeni svjedok Haškog tužiteljstva.
-Nema tajnih svjedočenja. Bio sam zaštićeni svjedok i to zato što je 1998. uoči svjedočenja u procesu generalu Tihomiru Blaškiću protiv mene pokrenuta orkestrirana kampanja u kojoj su prednjačile tri novinarke, ili kako smo ih tada zvali, “tri gracije”: Olga Ramljak, Aleksa Crnjaković i Dunja Ujević. One su najviše dizale temperaturu. I zato sam pristao da za početak budem zaštićeni svjedok. To, međutim, ne znači da je riječ o tajnom svjedočenju. Nema tu nikakve tajne - rekao je Mesić, dodajući da je u sva tri postupka (Blaškiću, Miloševiću i Fokmanoviću, bio svjedok tužiteljstva.
Tvrdeći da je o generalu Blaškiću kao zaštićeni svjedok tužiteljstva rekao samo jednu rečenicu, ističe kako je govorio o politici Hrvatske i tadašnjoj politici Jugoslavije.
-Naime, general Tihomir Blaškić je živ i može se i njega o tome pitati. Na svjedočenju Blaškiću, o njemu sam rekao jednu jedinu rečenicu - da ne znam ništa o njegovom ratnom putu i da smo se samo jednom sreli u saborskom kafiću - on je bio u odori generala HVO-a. Ja sam u tome procesu govorio o politici Hrvatske i tadašnjoj politici Jugoslavije. Potpuno je druga stvar smeta li to nekoga - rekao je Mesić, koji je zajedno s Antom Nobilom sukreator teze o navodnoj dvostrukoj crti zapovjedanja.
>>Zašto Mesić i Josipović nisu oduzeli čin i odličja pravomoćno osuđenom generalu Tihomiru Blaškiću?
Tvrdi da osobno nema ništa protiv objave njegovih svjedočenja u Haagu, ali... .
- Nemam ništa protiv uvida javnosti u sve moje iskaze, ali to mora službeno dopustiti onaj tko nakon zatvaranja Haaškog tribunala preuzme njegovu dokumentaciju - ističe Mesić.
Govoreći o "lutanju" transkripata s Pantovčaka, prešućuje činjenicu da su Haški tužitelji od Vlade službeno tražili transkripte čije su preslike već imali.
-Ured predsjednika je slao u Haag samo one materijale koje je Vladin Ured za suradnju s Haaškim sudom s tim sudom i dogovorio. Uvijek je tužiteljica razgovarala s Vladinim Uredom, a zatim dolazila k nama. Ono što bi Vladin Ured dogovorio, mi bismo davali po utvrđenoj proceduri. Ništa mi nismo na svoju ruku davali Haagu - tvrdi Mesić ne pojašnjavajući kako je Haasko tužiteljstvo došlo u posjed preslika transkripata iz njegovog ureda.
>>Višnja Starešina: Institucije hrvatske države prihvatile KOS-ovu propagandu kao svoju istinu!
Osvrnuo se i na razloge zbog kojih je novinarima Independenta i Channela 4 otvorio sobu u kojoj su bili dokumenti koji su nosili oznaku državne tajne.
- Optužuju me da sam “dilao” te transkripte, da sam dovodio novinare. Novinari su pitali bi li mogli vidjeti gdje su prijepisi Tuđmanovih razgovora pohranjeni, jer znate, ako netko stvara arhivu transkripata svojih razgovora za povijest, ljude zanima koliko toga ima. To je bila cijela jedna prostorija puna transkripata. Ja to nisam ni vidio i rekao sam im da možemo pitati službenika zaduženoga za arhivu da im to pokaže. I taj službenik im je otvorio vrata sobe s transkriptima i oni su s ulaza snimili tu sobu s dosjeima. Nema tu nikakve enigme, ali zato uvijek postoje podmetanja. Ja nikad u toj prostoriji nisam bio - rekao je.
Osvrnuo se i na postojanje "crnog telefona" koji je pokazao novinarima, tvrdeći da su preko tog telefona razgovarali Tuđman i Milošević. Međutim, Vesna Škare-Ožbolt koja je radila u Tuđmanovu kabinetu ustvrdila je da to nije točno te da je riječ o telefonu putem kojeg je Tuđman komunicirao s nizom osoba jer je telefon imao zaštitu od prisluškivanja.
- Sve vrijeme su oni komunicirali tom vezom, jer nakon njihovog sastanak u Tikvešu došla je jedna komisija iz Beograda, a i Tuđman je formirao svoju komisiju za razgraničenje u BiH. Beogradsku komisiju predvodila je akademkinja Smilja Avramov i ona se trebala usuglašavati s hrvatskom komisijom koju je vodio sveučilišni profesor Zvonko Lerotić. U toj hrvatskoj komisiji bio je i profesor Duško Bilandžić. Kad mi je rekao da je izabran u tu komisiju, rekao sam mu - Duško, jesi li ti normalan, pa to je komisija za podjelu Bosne, nakon čega se on povukao. Ono što treba znati jest da su specijalci iz Beograda došli u Tuđmanov ured uspostaviti taj crni telefon - rekao je Mesić o čijoj su suradnji s jugoslavenskim tajnim službama objavljeni mnogi dokumenti.
Ne zna postoje li transkripti tih razgovora.
-To ja ne znam, to bi trebalo pogledati. Svi Tuđmanovi transkripti su predani Hrvatskom državnom arhivu. Međutim, zatvoreni su, nedostupni... - rekao je Mesić.
>>Pokrenuta inicijativa o oduzimanju odličja koje je Hrvatski sabor dodjelio Stjepanu Mesiću
Osvrnuo se i na prozivke na vlastiti račun.
-Neće ti prozivači meni ništa napraviti, neće me napasti ni Šeks, ni Prkačin, ni Krpina. Međutim, oni koji predlažu da me se javno objesi, ili da mi se sudi, očito djeluju na ljude. Znate, imate ljudi raznih psiholoških profila, pa i bolesnika koje takvi pozivi mogu zavesti pa mogu povjerovati da je napad ne mene domoljubni čin. Prozivači stvaraju atmosferu da netko napravi nešto, ali nadam se da će nadležni procijeniti postoji li tu neka opasnost ili ne. Ja razumijem Šeksa. On je radio za više službi pa sad treba oprati svoju biografiju. Ne znam što je Anti Prkačinu potrebno da javno na televiziji traži moje javno vješanje, što nije u skladu s hrvatskim pravnim sustavom, ali on kao general HOS-a misli da bi to bilo dobro za “zdravlje nacije” - rekao je.
>>Što o Stjepanu Mesiću pokazuju dokumenti iz "nestalog" dosjea UDBA-e?
Međutim, nije komentirao objavljene dokumente o vlastitoj suradnji sa agentima jugoslavenske Službe državne sigurnosti, od koji su neki bili i suradnici KOS-a JNA.
M.M.