Pravi Perić nije onaj koji je patetično, parafrazirajući Arsena, govorio: „Zagreb i ja volimo se javno!“. Pravi je Prvoslav, naime, onaj iz Chicaga koji je (javno) pjevao o kokardi popa Đujića i evo ovaj što (javno) oplakuje ratnog zločinca. Razumiju li to – konačno – zagrebački porfirijanci?!
Još je davne jeseni ’93. Alija Izetbegović poslao transporter UNPROFOR-a po Ivu Komšića. No, to je bio samo početak bošnjačkog kadroviranja hrvatskih članova Predsjedništva BiH. Lagumdžija je 2006. izmislio (opet) Komšića, samo Željka. A, evo, Ljiljan je Zlatni sada inaugurirao Slavena K. Sve jeftinije od jeftinijeg.
Misleći kako je, određujući 5. kolovoza za dan jednonacionalnog okupljanja, zaslužio mirnodopski Zlatni ljiljan, Konaković je smetnuo važne povijesne činjenice o kojima je, primjerice, svjedočio general Dudaković. I, zato taj dan, to sarajevsko prebrojavanje (viška) Hrvata, treba biti upamćen i kao dan (bošnjačke) nezahvalnosti.