Otužno je i pomalo deprimirajuće gledati slike naših još uvijek brojnih kolonija po svim zemljama i gradovima, kao što sam ih ovih dana gledao u Bernu, Zürichu, Langenthalu i Thunu.
Najveća zla u povijesti čovječanstva učinjena su u ime borbe za sirotinju, za "prezrene na svijetu". Budući da se pernarizam poput kuge širi Hrvatskom, pomalo zabrinuto prognoziram budućnost: iz Hrvatske će pobjeći svi Oreškovići, ona će postati zemlja u kojoj će biti mjesta samo za Pernare, sve dok ne spiskaju zadnju lipu tuđeg novca.
Hodajući u vukovarskoj koloni sjećanja te 2009. godine, gledajući ljude koji u sve većem broju iz svih krajeva Hrvatske dolaze na tužnu obljetnicu pada, masakra i okupacije Vukovara, tražeći tu ono nešto zajedničko, gledajući političare koji kao na traci svake godine koračaju u prvim redovima ponavljajući iste fraze o žrtvi koju se ne smije zaboraviti, osjećala sam da mi nešto nedostaje u toj priči.