Nakon iznimno uspješnog višednevnog gostovanja u Središnjoj Bosni, Hercegovini i Dalmacijia, gdje je predstavio svoju knjigu "Rasizam svjetskih moćnika", akademik Josip Pečarić obratio se otvorenim pismom predsjedniku Vlade Zoranu Milanoviću. Tema je, naravno, položaj hrvatskog naroda u BiH. Pismo akademika Pečarića prenosimo u cijelosti ...

Poštovani predsjedniče Vlade RH!

Naslov ovog teksta preuzeo sam s izvješća o mom gostovanju u Čapljini, gdje je predstavljena moja knjiga Rasizam svjetskih moćnika (Hrsvijet, 28. rujna 2012.). Zanimljivo je da su istog dana na tom portalu objavljena dva teksta koja potvrđuju moju tvrdnju s tog predstavljanja, koje je održano jedan dan ranije.

Prvi tekst je nešto što bi svi Hrvati morali uvijek imati na umu jer se odnosi na naše sunarodnjake u BiH i sadrži činjenice koje govore o njihovom teškom položaju u toj državi u kojoj trebaju biti ravnopravni jer su jedan od konstitutivnih naroda te države. Još više bi to morala znati svaka hrvatska vlast, ako je doista hrvatska, jer im je i po Ustavu obveza da spriječe svaku neravnopravnost naših sunarodnjaka u BiH.

O čemu se radi u tom tekstu?

Za vrijeme posjeta Mostaru u travnju ove godine, hrvatski predsjednik Ivo Josipović susreo se s mostarskim biskupom Ratkom Perićem koji mu je tom prigodom uručio Promemoriju,  koja je objavljena tek ovih dana. Tekst promemorije Vam šaljem u cijelosti.

>>Promemorija biskupa Perića uručena predsjedniku RH Ivi Josipoviću

Promemorija Predsjedniku Republike Hrvatske Dr. Ivi Josipoviću

Mostar, 15. travnja 2012.

Gospodine Predsjedniče Republike Hrvatske!

Nalazimo se u zgradi crkvene ustanove zvane najprije Hercegovački apostolski vikarijat (1846.-1881.) a potom Mostarsko-duvanjska biskupija. Sedam se državnih tvorevina izmijenilo, čak je i zgrada u prošlom ratu posve spaljena, a ustanova stabilno stoji. Ali ne bih ovdje o crkvenoj tematici nego radije o nekim društveno-političkim pitanjima, koja tište osobito nas Hrvate u poslijedaytonskoj BiH. Ovim ne želim oduzimati hrvatskim predstavnicima njihovu ulogu, nego iznosim mišljenje i apel kao mostarski biskup Katoličke Crkve u kojoj je hrvatski narod najbrojniji.

Hvala Vam na posjetu i izražavamo svoje zadovoljstvo što ste među onima koji, od početka svoje državničke službe, nastojite institucionalizirati hrvatsko pitanje u BiH. Voljeli bismo da i ovih nekoliko sugestija protumačite kao pomoć u tom Vašem nastojanju.

Ključan aspekt „hrvatskoga pitanja u BiH“ jest nedostatak političkih institucija i sustav koji omogućuje da Hrvate u vlasti ne predstavljaju uvijek osobe koje imaju potporu hrvatskoga biračkog tijela. Ovo je najčešće omogućeno raznim pravnim i izbornim odredbama, međunarodno nametnutima.

Na državnoj razini:

Visoki predstavnik u ožujku 2001. smjenjuje izravno izabranoga hrvatskog člana Predsjedništva zbog uloge u Hrvatskom narodnom saboru i u Hrvatskoj samoupravi, i imenuje drugoga na njegovo mjesto!

Drugi Visoki predstavnik u ožujku 2005. smjenjuje izravno izabranoga hrvatskog člana Predsjedništva nakon iznošenja neke optužbe, ne čekajući presude!

Na posljednjim predsjedničkim izborima, ukupan broj ljudi koji su glasovali za hrvatskoga člana Predsjedništva bio je nešto više od 556 tisuća glasova, što je zasigurno više nego ukupan broj Hrvata s pravom glasa u cijeloj državi.

Na entitetskoj razini:

U listopadu 2000., mjesec dana prije izbora, OESS mijenja način biranja zastupnika u Dom naroda Federacije. Hrvatske zastupnike u taj Dom do tada su birali samo hrvatski zastupnici, a bošnjačke Bošnjaci, u županijskim skupštinama. Nakon tih promjena, delegate u Dom naroda biraju svi zastupnici.

U Zastupničkom Domu Parlamenta Federacije, zastupnika Bošnjaka ima više od 2/3, što omogućuje preglasavanje na svakom području.

Srbi u BiH imaju svoj entitet, u kojem su slobodni organizirati neovisan porezni sustav, školstvo, sustav administracije, policije i druge elemente „države u državi“.

Aktualni predsjednik Federacije dolazi iz stranke koja u Parlamentu ima dva zastupnika (od 98), i na to je mjesto izabran glasovima uglavnom bošnjačkih zastupnika SDP-a. Takav je izbor legaliziran nametnutim amandmanima Visokoga predstavnika na Ustav Federacije, još iz 2002., prema kojima kandidate više ne ističu pojedini narodi, nego svi zastupnici.

Isti Visoki predstavnik nametnuo je tada i druge amandmane na Ustav Federacije. Hrvati su do tada imali zajamčenu trećinu ministara u Vladi Federacije, a nakon toga oni imaju 5 od ukupno 17 članova Vlade.

Ukinuta je odredba prema kojoj se u Vladi Federacije odluke koje se tiču vitalnih nacionalnih interesa donose konsenzusom, čime je omogućeno preglasavanje; tako je promijenjen postupak kandidiranja i biranja predsjednika i potpredsjednika Federacije.

Na lokalnoj razini:

Najdrastičnije o nepravednu sustavu govori primjer Mostara, jedinoga jačega grada s većinski hrvatskim stanovništvom. Visoki predstavnik 2004. nameće poseban Statut za Grad Mostar. U Gradskom vijeću od 35 članova nijedan narod ne može imati većinu – iako su Hrvati većinski u gradu. Tako jedna hrvatska izborna jedinica, koja može imati četiri puta više birača nego bošnjačka, jednako ima u Vijeću tri predstavnika kao i ova druga. A Vijeću obično treba godina i više dana da izabere Gradonačelnika. Nepravedan je to sustav! A činjenica da od svih be-ha gradova samo u Mostaru vrijedi poseban Statut, dodatna je nepravda i diskriminacija prema Hrvatima! Ustavni je sud proglasio djelomično Statut neustavnim, i sada se ponovno traži neki poseban status. Zašto za Mostar ne vrijede ista izborna pravila kao i u drugim gradovima BiH? Ili ovdje nepravda mora biti definitivna!? I komu je nepravda donijela sreću?

Visoki predstavnici, dok su bili u upravi, osobito su se znali oboriti svojim oktroiranim odlukama protiv zakonitih težnja Hrvata. A kada se vrate svojim kućama, onda govore: kako treba rehabilitirati hrvatsku samoupravu, kako su zanemarili Hrvate, kako Hrvati u BiH moraju imati svoju regiju, kako su zabrinuti što Hrvati nisu uključeni u federalnu vlast i slično. Svi su upozoravani na nepravde in loco. Nisu te nepravde uklanjali, nego su ih potvrđivali. Malo nam koristi ovakva naknadna pamet, „isprika“ i priznanje „mistake-a“.

Imajući sve ovo u vidu, možemo samo ponoviti potrebu za hrvatskim institucijama vlasti i društva, kao što to imaju i drugi narodi. Zašto je jednomu narodu zabranjeno što je drugomu narodu zajamčeno? Govorimo o institucijama:

u kojima će hrvatski građani birati svoje predstavnike na svim razinama, a ne da ih drugi biraju i nameću;

gdje će legalno i legitimno izabrani predstavnici moći donositi i provoditi zakone, a ne da nam ih strani dužnosnici po nečijem diktatu donose i nameću;

gdje ćemo moći organizirati školstvo i obrazovni sustav po hrvatskom planu i programu, a ne da se to naziva segregacijom;

gdje će se riješiti pitanje javne televizije, radijskih i drugih medija na hrvatskom jeziku, a ne da nam gase signal i oduzimaju odašiljače (Erotel ugašen 1999.; SFOR prekinuo signal na odašiljačima 2000. Odašiljači stavljeni u funkciju Federalne TV; HTV Mostar prestala s radom 2008., a ovih dana oduzeta im i dozvola za rad; Radio Mostar prestao s emitiranjem 2011., a Radio Herceg-Bosna, kažu, pred utrnućem);

– gdje će se moći uspostaviti porezni i fiskalni sustav u kojem će i hrvatski građani imati koristi od novca hrvatskih poreznih obveznika, a ne da se njime otplaćuju razni krediti koje nismo ni tražili ni koristili;

– gdje će se moći organizirati održiv sustav višega i nižeg obrazovanja, zdravstva, kulture i drugih slojeva javnoga života, a ne da takve institucije životare i krpe svoj proračun od danas do sutra, bez riješena statusa i financiranja;

– gdje će banke i drugi gospodarski subjekti moći poslovati slobodno i po zakonima, a ne da strahuju od oduzimanja privatne imovine, kao što se u travnju 2001. dogodio upad tenkovima u Hercegovačku banku – vlasnici računa do danas ne mogu do svega svoga novca;

– gdje će birači moći izraziti svoju građansku i političku volju i znati da će se ona poštovati, a ne da nam strani veleposlanici na odlasku poručuju da se mi hrvatski građani moramo „asimilirati ili emigrirati“! S kime asimilirati i kamo emigrirati?

Gospodine Predsjedniče!

Hoće li se takav politički sustav, o kojem govorimo, s većinski hrvatskim pučanstvom zvati samoupravna jedinica, entitet, zajednica županija, skup općina u okviru Bosne i Hercegovine; hoće li biti u teritorijalnom kontinuitetu ili diskontinuitetu – podložno je razumnu dogovoru. Ništa ne boli kao nepravda, od koga god ona dolazila. A sustav u kojem sada živimo upravo zaslužuje takav naziv: institucionalizirana nepravda! Statutarna nepravda! Danas svijet vrisne ako se malomu djetetu nanese bilo kakva nepravda. A ovdje se cijelomu narodu nanosi nepravda, i sve u redu! Oni koji nam ne daju institucije ili nam ruše i ovo što imamo, kao da žele da s ovih prostora nestanemo – kao što i nestajemo. Za naš je opstanak presudno imati jake i pravedne institucije. Pomognete li nam u tome svojim auktoritetom, možda Vam dnevna politika ne će dati neko osobito priznanje, ali budite uvjereni da budućnost odnosno povijest hoće.

Želimo Vam, gospodine Predsjedniče, od Boga dobro zdravlje i uspjeh u promicanju pravde i autentična mira!

Ratko Perić, biskup

U drugom tekstu dano je mišljenje jednog člana Vaše koalicije Damira Kajina:

"Ali, jedino s vladom BiH moći će se pomoći tamošnjim Hrvatima, bilo da jer riječ o socijalnim, ekonomskim, političkim, pa i demografskim problemima. Dok Hrvati u BiH ne budu doživljavali BiH svojom domovinom, to niti će biti dobro ni za bh. Hrvate, niti će biti dobro za Hrvatsku ili BiH. I zato neka Crkva diže svoj glas, ali loše je ako taj glas asocira na pokliče iz 1992. i 1993. godine. Po meni, budućnost Hrvata u BiH jeste da oni, ali ne samo oni već i Srbi, grade institucije BiH, da se uspostavi jedna dobra suradnja Sarajeva, Zagreba i Beograda, da se diže gospodarska suradnja, te da se BiH jasno regionalizira i decentralizira. A ne da se izvrši njena secesija".

>>Damir Kajin: Promemorija biskupa Perića asocira na ratne pokliče

Samo iznošenje činjenice na neravnopravnost hrvatskog narodu članu Vaše koalicije je poziv na secesiju. Istina, taj Vaš kolega među državotvornim Hrvatima i uživa glas boljševika, što i ne čudi, s obzirom na njegovo (ne)obrazovanje. Zapravo je sjajno vidjeti kako se ponavlja politika koju je Vaša stranka provodila u bivšoj državi. Tamo je sjajan primjer, analogan gornjim tvrdnjama člana Vaše koalicije bila JNA. Naime, časnički kadar u toj vojsci trebao je odgovarati odnosima naroda u toj državi. Ali, ako bi netko primijetio da to nije tako, jer ima devedesetak postotaka Srba i Crnogoraca, a u državi je njih bilo (čini mi se) manje od pedeset posto, onda bi taj koji bi ukazao na nepoštivanja zakona bio optužen za tzv. prebrojavanje, što će reći za šovinizam.

Međutim, ovo što dolazi od Vaše koalicije mnogo je gore. Prava usporedba bila bi da takvo mišljenje, slično Kajinovom, dolazi od nekoga iz BiH vlasti. Logično bi bilo da oni koji su napravili nepravde prema našim sunarodnjacima na ovakav način brane to što su i željeli napraviti ili da je netko drugi napravio u njihovu korist.

Međutim ovdje to dolazi iz Vaše koalicije, pa to samo potvrđuje ono što je rečeno u naslovu ovoga teksta.

Naravno, mogli bi naći puno primjera koji bi potvrdio da vlast doista nije hrvatska. Uzmite najnoviji primjer vrijeđanja vjerskih i nacionalnih osjećaja našeg naroda kada ministar u Vašoj Vladi Željko Jovanović  kaže nakon "slučaja Lustig" (Novi list, 30. Rujna 2012.):

Sve žrtve holokausta ubijaju se po drugi put ponašanjem koje se dogodilo u Kninu i Zadru, a to što se dogodilo još jednom pokazuje u kojoj mjeri su opravdani uvođenje i građanskog i zdravstvenog odgoja u škole od prvog razreda osnovne škole, jer ćemo samo na taj način spriječiti da neodgovorni odrasli svojim neodgovornim ponašanjem šalju loše poruke djeci za čiji su zdravu razvoj najodgovorniji.

Umjesto da štiti većinski dio naroda ove države, Vaša Vlada štiti pojedince (istina pripadnika moćnog naroda – a to je još gore po tu vlast) koji smatra da može vrijeđati osjećaje hrvatskog naroda, a da Hrvati – kao narod nižeg reda – to moraju bespogovorno slušati!

Zato me ne iznenađuje oštar ton jednog reagiranja koje sam upravo dobio:

Ova je izjava zločin prema hrvatskoj djeci, zločin prema hrvatskom narodu i zločin protiv istine.

G.d Jovanović više ni dana ne smije biti ministrom.

Više nije dostatno da on ode – zbog ovog zločina mora otići cijela Vlada.

Sve se hrvatske institucije moraju oglasiti i osuditi Jovanovićev zločin.

One koje se ne jave, ne zaslužuju daljnje postojanje.

Oni koji budu šutjeli jednaki su ratnim dezerterima, jer ovo je otvoreni Jovanovićev rat protiv hrvatske djece, hrvatskog naroda i hrvatske države.

To je klasičan primjer širenja rasne i nacionalne mržnje, kao i lažnih vijesti.

Više nije dostatno napadati odrasle Hrvate, g.d i djecu proglašava zločincima.

Trebalo bi žurno organizirati potpisivanje peticije za smjenu zločinca.

Može li se reći da je neka vlast u RH hrvatska vlast ako staje na stranu onih koji na taj način svojim ponašanjem hoće pokazati da smo narod niže rase?

Ali vratimo se Promemoriji biskupa Perića.

Ono što bi se eventualno moglo prigovoriti našem biskupu jest to što je svoju Promemoriju poslao Predsjedniku države, a ne Vama.

Zašto?

U ranijim pismima već sam Vam objasnio da je Predsjednik RH to postao zahvaljujući bezrezervnoj podršci svjetskim moćnicima. Njegov doprinos iskrivljavanje istine kojom se treba skinuti ljaga sa onih koji su pomagali velikosrpsku nacističku politiku golem je. I ne samo to, već se treba optužiti Hrvate za zločine koji su činili "njihovi saveznici" Srbi. Čak im je i spašavanje 160 000 – 180000 muslimana u Bihaću ZLOČIN!

Kada već govorimo o BiH Hrvatima, dodajmo još samo kako je predsjednik Josipović optužio vlastiti narod i vlastitu državu i time amnestirao velikosrpsku agresiju kao glavnog krivca za sve zlo koje se dogodilo u BiH tvrdeći da odgovornost za to ide na račun političkog i vojnog vodstva Hrvatske 90-ih godina. Koliko je ta ocjena štetna, neistinita i velikosrpska pokazao je vođa SDA Sulejman Tihić, rekavši da nije to tako bilo i da bi u BiH bilo mnogo gore da nije bilo Hrvatske i njezine politike!).

S druge strane, iako je očita zabrana, koja traje više od deset godina, spominjanja hrvatskog spašavanja Bihaća, kojega su trebale zaštititi i spasiti snage UN-a jer je to bio njihova zaštićena zona (a znamo kako je to bilo sa Srebrenicom) Vi ste prvi hrvatski političar na Vlasti koji je spomenuo moguće stradanje Bihaća. Istina, to je uradila i prethodna predsjednica Vlade, ali ne izravno, nego dajući potporu našem Pismu VS-u UN-a.

Netko će mi vjerojatno prigovoriti zato što je poslije toga uslijedio čitav niz Vaših neprimjerenih izjava, ali to meni samo govori koliko su snažni pritisci na Vas zbog spominjana Bihaća.

S poštovanjem,

akademik Josip Pečarić