Krava kaže muuu, mačka kaže mjau, pas kaže vau... a što kaže Hrvat? Hoće li se Hrvati i ovaj puta na izborima glasati? Ili će se naći neki koji će ipak glasovati?

Velika je razlika između glasanja i glasovanja. Naime, životinje se glasaju, dok ljudi glasuju. Promatrajući stanje u Saboru i strukturu koja tamo odlučuje, ispada kako svi očekuju da se Hrvati i ovaj put glasaju. Mnogi prijatelji me pitaju za koga ću glasovati. No, kada im krenem govoriti kako znam za koga neću, nisam siguran da me baš dobro razumiju. Naime, meni kao katoliku po vlastitoj savjesti nije dozvoljeno dati svoj glas bilo kojoj stranci koja je sada u Saboru. Dajući svoj glas nekome tko se zalaže za vrijednosti koje su suprotne kršćanskom nauku, smatram kako bih učinio grijeh jer bih sudjelovao u grijehu koji oni čine. Ajmo redom.

Abortus

U Hrvatskoj je legalno ubiti dijete u majčinoj utrobi do dvanaestog tjedna. To jako dobro znaju saborski zastupnici. Svi to znaju. No, oni očito po svojoj savjesti ne žele promijeniti taj sramotni zakon. Radije slave ubojice djece i govore kako je to ženino pravo. Malo je smiješna reakcija tih... tih... kada bi netko ubio dijete koje je rođeno kako se zgražaju. No, jako dobro znaju zašto imamo taj zakon. I ne samo da čine nešto protiv toga, nego se ponose time što se zalažu za ubojstvo.
Abortus je teški grijeh. Svaka žena koja ga je učinila, bi se svakako morala pokajati i ispovjediti što je moguće prije, uz obećanje kako više nikada neće takav monstruozan zločin učiniti. To je toliko strašan zločin da cijelo Nebo plače kada se ubije dijete u majčinoj utrobi. Mnoge žene trpe posljedice toga što su učinile. Svakako te žene ne smijemo odbaciti, nego ih u ljubavi uputiti na jedinoga koji daje Mir, na Isusa Krista koji je bio na Križu i zbog njenog djeteta i nje same. Te žene trebaju znati kako nisu odbačene, nego imaju priliku biti spašene. No, ako se veliča kultura smrti, one se neće pokajati i vratiti se Isusu, nego će još više ustrajati na onome što vodi u propast.

Jednom sam svom jako dobrom prijatelju, koji je član stranke koja predvodi Kukuriku koaliciju, rekao kako mislim da on ne bi smio ići na svetu Misu i kako nikako ne bi smio biti pripadnik Katoličke crkve. Kada me on u čudu gledao i pitao zašto tako govorim, odgovorio sam mu kako je nespojivo da bude član stranke koja se zalaže za abortus. Rekao sam mu da može biti član te stranke ili katolik. Ali da ne može biti i jedno i drugo. Jer je u stanju teškog grijeha dok god podržava taj zločin. Tu se on počeo vaditi i govoriti kako je to pravo žene, kako ne može on određivati... bla, bla... no i dalje ide na svetu Misu, a i dalje je član stranke koja se zalaže za ubojstvo djece.

Prije nekog vremena je ministar zdravstva bio zgrožen da su u jednom gradu sjeverne Hrvatske liječnici obavljali abortus iznad trećeg mjeseca trudnoće. Rekao je kako je to sramota za struku?! Koja sramota? Ja sam to njegovo zgražanje shvatio kako je ubiti dijete do trećeg mjeseca zapravo ponos za struku. Ista situacija je i u drugim strankama koje su do sada bile u Saboru. Prodaju maglu, a zapravo podržavaju žrtvovanja djece. Onaj koji je malo bolje upoznat, zna kako je abortus sotonski čin i ne može ostati miran nad time. Onaj koji dajući glas bilo kojoj stranci koja je do sada sjedila u Saboru sudjeluje u ubojstvu djece. Bilo to nekome pravo ili krivo, ali ako kradeš ili držiš ljestve svakako sudjeluješ u krađi.

Zakon o diskriminaciji

Sjeća li se tko famoznog zakona o diskriminaciji? Crkva je bila oštro protiv. Zapomagala, prijetila, molila, zapovijedala... i što se dogodilo? Predstavnik vodeće stranke javno, na televiziji, kaže kako oni, ako moraju birati između Crkve ili Europe,  biraju Europu. Ja sam se tu smrznuo. Nisam mogao vjerovati što je čovjek izjavio. Ako malo bolje analiziramo što je rekao, vidjet ćemo da je on zapravo rekao kako je protiv Crkve. Potom su saborski zastupnici, da nije bilo jednog glasa protiv i jednog suzdržanog, svi digli ruku za taj zakon. Znači, svi su digli ruku protiv Crkve. I nikom ništa. To je to. Demonkracija.

Sada se na taj zakon svako malo pozivaju kojekakve udruge i time tlače ljude koji ne misle isto kao oni. Taj zakon je omogućio legalno iživljavanje nad onima koji imaju potrebu živjeti svoju vjeru u Isusa Krista. Apsurdna je situacija da oni koji su demokratskim putem rekli kako su protiv Crkve i dalje odlaze na svetu Misu. I nikom ništa. Ono, ja sam protiv tebe, ali eto me kao uvaženog člana. Ja bi ih sve skupa nekakvim javnim dekretom isključio iz Katoličke crkve. Sad će se neki javiti i početi pametovati kako se to ne može... pa ti njima braniš.... ovo, ono... a stvar je vrlo jednostavna. Ili jesi. Ili nisi. Koje su to fore?

De se ti, brate ili sestro, pokaj i odluči svojim životom svjedočiti vjeru u Uskrsloga pa onda možemo razgovarati. Dok god je tako, a taj Zakon o diskriminaciji je na snazi, ja po svojoj savjesti ne smijem glasovati za bilo koju stranku koja sada sjedi u Saboru. Jer... ne kradem, ali držim ljestve. A ne zanima me ni krađa, a ni držanje ljestava.

Gay kao politički program

Neki dan je predstavnica Kukuriku koalicije izjavila kako se zalaže za gay brakove i kako je protiv vjeronauka u školama. Time nam je valjda htjela dati do znanja koje su dvije točke tog famoznog Plana 21 i kako nas misle izvući iz krize.

Osobno poznajem više osoba koje imaju homoseksualne sklonosti, a koji su divni ljudi, dobri kršćani... Svatko tko poznaje te ljude, bio bi ponosan kada bi mu samo jedan od njih bio prijatelj. Njihovu muku nitko ne poznaje nego oni sami. Mnogi od njih se bore s tim sklonostima i nikako ih se ne bi smjelo osuditi. No, s druge strane, upravo oni koji promiču nemoral, predstavljaju se kao njihovi zastupnici. Pokušavaju ih na sve moguće načine poticati na zlo. Ovdje je jedna potpuno suluda priča. Oni koji su protiv homoseksualaca, glume im najveće prijatelje, a kršćani, koji su zapravo najveći prijatelji, su predstavljeni kao neprijatelji. Naime, svaki kršćanin se bori sa svojim manjim ili većim grijesima. Ja sam se redovito ispovijedam. Zašto? Pa valjda zato što imam grijeha. Da nemam grijeha, onda se ne bih ni ispovijedao. No, nikako ne mogu prihvatiti svoj grijeh kao nekakvu vrlinu koju bi trebao nametati drugima.

Nije slučajno predstavnica Kukuriku koalicije upotrijebila u istoj rečenici gay brak i protivljenje vjeronauku. Zna žena što radi. To je smišljena kampanja kako bi se s jedne strane pokazalo kako je ona za homoseksualce, a s druge strane pokazala kako je eto Crkva ta zla organizacija koja nekome nešto brani. Dobar roditelj svojoj djeci brani neke stvari jer inače dijete može nastradati. Legalizacijom gay braka želi se obezvrijediti instituciju braka uspostavljenu od Boga kao instituciju između muškarca i žene, s ciljem stvaranja dobrih ljudi. Sveti Pavao kaže kako nijedan bludnik neće vidjeti Kraljevstva Božjega. I što ovi čine? Čovjeka potrebnog spasenja odvajaju od Boga, tako što promiču ono što je suprotno Božjoj ljubavi. Je l’ itko primijetio kako je na predstavljanju političkih stranaka postalo skoro pa obavezno pitanje što pojedini predstavnik misli o gay brakovima? Pa tko je tu lud? Čisti napad na obitelj kao glavnu jedinicu bilo kojeg društva i obiteljskih vrijednosti. Zdrava obitelj znači imati zdravo društvo. Ako rasture obitelj, onda mogu što hoće, jer nema im se tko suprotstaviti. Smijem li ja uopće pomisliti dati svoj glas za takve a onda jednog dana stati pred svoga Gospodina, koji stvori Čovjeka i Čovječicu i zapovijedi im: Množite se i plodite?

Europska Unija

Zamislite čovjeka koji drži čašu punu otrova koju se sprema popiti i svima oko sebe trubi kako je to najveće dostignuće koje će učiniti u svome životu. Tako i ovi, spremaju ubiti Hrvatsku i još se time hvale. Mnogo je razloga zašto Hrvatska ne bi smjela ući u to novo babilonsko carstvo, tako da ovdje ne bih iznosio stvari. Smatram kako bi svaki Hrvat morao biti upoznat što mu spremaju i to jasno izraziti na izborima ili na referendumu.

Crkva

Dakle, ja kao katolik i kao Hrvat, ne mogu po svojoj savjesti dati svoj glas bilo kojoj stranci, koja se ponaša suprotno kršćanskim načelima. Smatram kako bih učinio teški grijeh s predumišljajem, ako bi glasovao za neke od njih. Postao bi suučesnik u onome što oni provode u djelo. A to ne smijem, jer se bojim Boga. Druga stvar koja me muči je ponašanje moje Crkve. Točnije, predstavnika moje Crkve. Naime, što se moj Biskup ima grliti s onime koji mu radi o glavi? Ili, što ima raditi na svetoj Misi onaj, koji ne razumije što je sveta Misa? Znam, neki su sretni što se neki političari parlamentarnih stranaka nalaze na svetoj Misi, ali ljudi, oni su tamo kao kada odu pogledati neku predstavu u HNK.

Znam, znam, ne može se za svakoga znati vjeruje li ili ne vjeruje, ali za saborske zastupnike, po zakonima koje imamo i njihovom javnom djelovanju, jako dobro znamo čiji su. Na koju foru se imaju pravo pričestiti svi oni koji čine zlo? Ako se netko od tih protivnika obrati i uzvjeruje u Isusa Krista, onda dobro došao, brate, ali nema što tražiti na svetom tlu dok god nijemo gleda i sudjeluje u zlu koje se kao požar širi Hrvatskom. Rani kršćani onima koji nisu kršteni nisu dopuštali da budu na Službi Stola. Jer je to otajstvo vjere. Nije to neka predstava i politička tribina na kojoj se skupljaju bodovi. Da je po mome, ja bih postavio dva momka ispred svake crkve i kada vidi kojeg saborskog zastupnika, zaustavio ulazak u Očev dom. Zašto? Pa ako živiš suprotno onome što kažeš da vjeruješ, onda dođi kada budeš spreman živjeti ono što kažeš da vjeruješ. Ovako, se samo samo zbunjuje narod. No, to ne mogu ja promijeniti. Stav predstavnika Crkve i njihovo ponašanje utječe i na ponašanje onih koji kroje zakone. Dakle, ja tvrdim kako svaki onaj koji glasuje za bilo koju stranku koja je u Saboru, sudjeluje u njihovom grijehu. Sigurno će oni, koji bi krojili našu savjest po svojim požudama, biti ljuti zbog ovoga teksta. No, to nema veze sa mnom. Ja ionako iščekujem dolazak Gospodnji i svoga Kralja. Isusa Krista.

Elvis Duspara, tjednik Nacija broj 5