Damir Pešorda: Tko cijepljen, tko odcijepljen
Vrhunac ovogodišnjeg Došašća bješe dolazak cjepiva. Cjepivo kao spas u posljednji čas, kao truba koja najavljuje dolazak spasonosne konjice. Onda kao kontrapunkt tom olakšanju i ushićenju: vidimo Capaka kako jaše na praznoj kutiji. Na Ivandan bi upriličeno prvo promidžbeno cijepljenje.
Još je samo nekoliko dana do Božića, a nema čak ni hinjene božićne radosti, kamoli istinske. Gledam maskirane ljude kako tumaraju zagrebačkim ulicama s turobnom sjenom na čelu i nekom izgubljenošću u očima. I sva ta gibanja ostavljaju nekakav neodređeni dojam uzaludnosti nalik kretanju muha suočenih s preprekom prozorskog stakla.
Postoji ona stara sentencija ''Bolje šutjeti i biti smatran glupim, nego progovoriti i otkloniti svaku sumnju''. Na žalost, nema od nje neke velike koristi jer ona malo koga spriječi da nastavi govoriti. Jedan od onih koji vole odgovarati i kada ih nitko ništa ne pita, jest i Predrag Matić Fred.
Kada jedan društveni model zapadne u krizu, dolazi do društvenog vrenja, pobuna, revolucija, sukoba svake vrste – dok se ne nametne nova paradigma. Ona koja daje odgovore na goruća društvena pitanja. To nisu nužno najbolji odgovori, štoviše u pravilu nisu najbolji, ali ih nije dopušteno ozbiljno preispitivati dok su oni koji su ih ponudili u poziciji moći. Nove elite u pravilu su čvršće od onih na odlasku.
U mnogim kulturama postoji predaja kako se zajednica u neki ranijim, primitivnijim i surovijim vremenima rješavala starijih, nesposobnih raditi a sposobnih jesti. U susjednoj Srbiji taj se običaj, zvani lapot, održao do, gledano na većoj vremenskoj skali, novijih vremena.
Umro je Tomislav Merčep, prvi organizator obrane Vukovara. U Jutarnjem listu u naslovu istaknuto: Ostao je na potpuno pogrešnoj strani hrvatske povijesti. Citat je to iz presude koju je Merčepu izrekao sudac Majerović.
Glavni junak fantastične priče J. L. Borgesa Utopija za umorna čovjeka pita svog domaćina iz budućnosti što se dogodilo s vladama, a ovaj mu odgovara: ''Prema tradiciji bivalo ih je sve manje. Pozivale su na izbore, objavljivale ratove, nametale dažbine, plijenile bogatstva, naređivale hapšenja, kanile nametnuti cenzuru, a nitko na ovom planetu nije za njih mario. Štampa je prestala objavljivati njihove priloge i slike.
Kada je 2017. američka komičarka Kathy Griffin objavila fotografiju na kojoj drži odrubljenu ''Trumpovu glavu'', čak su i mainstream mediji procijenili da je to možda malo previše pa je komičarka dobila otkaz na CNN-u. Kathy Griffin je priznala da je pretjerala, ali je opravdanje za sebe nalazila u navodnoj Trumpovoj mizoginiji.
Od suvremenih naprednjaka često čujemo da je sekularizam jedna od najvažnijih vrijednosti te da je svako javno zalaganje Crkve za kršćansko učenje zapravo sumnjivo. Tako se na perfidan način odvajanje Crkve od države tumači kao povlačenje Crkve iz javnog prostora, a možda s vremenom i njezino protjerivanje natrag u katakombe. No, ne bih sada o tomu, nego ću e pozabaviti pitanjem je li sekularizam uistinu sekularan.
Ovih su se dana dramatičnim pozivom javnosti obratili Hrvatsko novinarsko društvo i Sindikat novinara Hrvatske: ''Stvari su izmaknule kontroli. Govor mržnje koji se do sada uglavnom zadržavao u sferi društvenih mreža prelio se u stvarni svijet. Problem govora mržnje…'' I sve u tom tonu da bi na koncu pozvali ''da u petak, 23. 10. od 11 do 13 sati, mediji onemoguće objavljivanje komentara ispod tekstova na portalima i društvenim mrežama te objave objašnjenje da je do zabrane došlo zbog upozoravanja na govor mržnje.''