U Zagrebu je prije desetak dana u sklopu Ramazanskog Bajrama već tradicionalno obilježen Dan šehida. Kod spomenika ispred Islamskog centra i džamije okupili su se brojni Bošnjaci, vjerski i politički predstavnici Bošnjaka, veterani, ali i izaslanici predstavnika vlasti u Hrvatskoj. O čemu se zapravo radi?

Tko su Šehidi?

Šehid je religijski pojam u islamu i odnosi se na osobe koje su dale život braneći vjeru, obitelj i domovinu – na Allahovom putu! U Bosni i Hercegovini taj se dan obilježava u mnogim mjestima, a odnosi se na pripadnike Armije BiH koji su poginuli u ratu od 1992. do 1995. Organizatori obilježavanja u Hrvatskoj šehidima nazivaju muslimane, pripadnike Hrvatske vojske i policije, koji su poginuli u Domovinskom ratu.

Ovdje neću ulaziti u tumačenje opravdanosti uporabe pojma šehid za hrvatske branitelje islamske vjeroispovijesti, samo napominjem da se često u javnom prostoru to osporava. Taj problem ostavljam drugima, pozvanijima, da ga tumače, samo ukazujem da postoje protivljenja uporabe tog pojma za hrvatske branitelje jer njihova borba nije bila borba za islam i nije bila na Allahovom putu.

Laži i krivotvorenja se ponavljaju

U ovom sam tjedniku 2020. i 2021. pisao o lažima i podvala oko broja Bošnjaka koji su sudjelovali i poginuli u obrani Hrvatske. Isto sam iznosio na jednoj tribini u Zagrebu i jednoj televizijskoj emisiji.-

U obrani Hrvatske poginulo je oko 200 Bošnjaka, većina ostalih na popisu poginuli su u BiH u postrojbama HVO-a i HOS-a!

Ukratko ću ponoviti najvažnije navode iz tih objava. Bošnjačka braniteljska udruga, saborski zastupnik bošnjačke nacionalne manjine, ljudi iz islamske zajednice te neki bosanski političari i znanstvenici uporno ističu da je najmanje 25 000 – 30 000 Bošnjaka branilo Hrvatsku u Domovinskom ratu, da ih je poginulo oko 1200, da ih se još 80 vodi nestalima, te da ih je 350 ratnih vojnih invalida.

Tada sam iznio činjenice i pokazao da su takvi podaci lažni i svjesno krivotvoreni. Iz raščlambe popisa poginulih koji se nalazi na spomeniku kod zagrebačke džamije, utvrdio sam da je broj poginulih u obrani Hrvatske oko 200, većina ostalih imena su osobe koje su poginule u Bosni i Hercegovini, u postrojbama HVO-a ili HOS-a!

Na popisu nestalih u Domovinskom ratu nalazi se tek nekoliko osoba koje bi mogle biti Bošnjaci (popis ne navodi nacionalnost osoba).

Neistinu o 30 000 branitelja Bošnjakane treba posebno dokumentirati, dovoljan je podatak da je po popisu stanovništva 1991. u Hrvatskoj bilo 43 469 Muslimana (od 1993. Bošnjaka), broj koji osim vojno sposobnih muškaraca uključuje djecu, žene i starce!?

Kažu da se tisuće onih što su došli iz BiH uključilo u obranu Hrvatske, ali eto, jedino oni nisu evidentirani, a svi drugi stranci jesu.

Bošnjaci svjesno prešućuju istinu

Što se zapravo dogodilo? Ministarstvo branitelja je 2012. dok mu je na čelu bio Predrag Matić, izradilo popis poginulih branitelja u Hrvatskoj i popis poginulih pripadnika HVO-a i HOS-a u Bosni i Hercegovini.

Ti su popisi poslužili pri izradi kenotafa (praznog groba) u zavjetnoj crkvi Sveta Mati Slobode na zagrebačkom Jarunu, na zidu iza oltara upisano je 15 840 imena.

Popisi su spojeni i čine jedinstvenu cjelinu, bez naznaka pripadnosti postrojbi HV-a, policije, HVO-a ili HOS-a. Udruga Bošnjaka branitelja Domovinskog rata RH iskoristila je taj popis i metodom prepoznavanja po osobnom imenu pronašla je gotovo 1000 osoba čija su imena islamska ili muslimanska. Bez ikakve provjere ta su imena upisana na ploče u „Spomen-parku sa spomen-obilježjem Bošnjacima braniteljima Hrvatske“.

Prije šest godina utvrdio sam da samo 204 poginule osobe mogu biti branitelji Hrvatske, većina ostalih nisu poginuli u obrani Hrvatske nego u postrojbama HVO-a i HOS-a u Bosni i Hercegovini.

Milanović ih odbio

Na popisu koji je izradila bošnjačka udruga, osim poginulih Bošnjaka nalaze se i imena poginulih Roma, Albanaca, Arapa, Bugara i Hrvata čija su imena tipično islamska ili na njih podsjećaju! Svi se oni još i danas prikazuju Bošnjacima.

Sa svojim nalazima upoznao sam Ministarstvo obrane, Ministarstvo hrvatskih branitelja i Ured predsjednika. Jedino predsjednik RH nakon toga na obilježavanja Dana šehida ne upućuje svoje izaslanike te je odbio biti pokrovitelj knjige u kojoj se iznose spomenute krivotvorine!

Zašto je bošnjačka udruga izgradila ovaj spomenik sa lažnim podatcima, zašto i danas ustrajava na njima i ne želi uraditi korekcije? Poznato mi je da je više članova obitelji poginulih hrvatskih branitelja koji nisu Bošnjaci, a čija se imena nalaze na spomeniku, tražilo uklanjanje njihovih imena s tih plača.

Poznato mi je također da je predstavnik jedne albanske braniteljske udruge tražio uklanjanje imena Albanaca koji su poginuli za Hrvatsku, jer nisu Bošnjaci, ali ništa od toga!? Pogreška koja je učinjena ne želi se ispraviti jer bi se time priznalo nešto o čemu više u nastavku.

Ravnatelj Hrvatskog memorijalno dokumentacijskog centra Domovinskog rata dr. Ante Nazor prije godinu dana zatražio je od predsjednika Udruge Bošnjaka branitelja Hrvatske Saliha Huremovića da mu dostavi podatke o izvorima na temelju kojih se iznose tvrdnje koje ne odgovaraju podatcima s kojima raspolaže taj centar. Huremović mu do danas nije odgovorio! 

Predstavnici bošnjačke udruge i predstavnik bošnjačke nacionalne manjine u Hrvatskom Saboru Armin Hodžić znaju da su podatci lažni, šteta je učinjena, ali oni uporno ustrajavaju na njima. Hodžić je nekoliko puta iznosio lažne podatke sa saborske govornice. Evo zašto.

Više od dvije trećine palo je u obrani Bosne i Hercegovine

Poznato je kakav je odnos velikoga dijela bošnjačke zajednice u BiH (moguće i u Hrvatskoj) prema HVO-u. Za njih je to neprijateljska vojska, vojska koja je sudjelovala u udruženom zločinačkom poduhvatu zajedno sa HV-m, kako govore i kako pišu. HVO i HV često navode većim neprijateljima od srpskih četnika i JNA! Sve čine kako bi njihov značaj u razbijanju srpskoga agresora umanjili, a Armiji BiH pridaju daleko veću ulogu od one koju je imala. 

Dokidanje laži i krivotvorina na spomeniku kod džamije na oko je jednostavno: osim brisanja imena osoba koji nisu Bošnjaci, brisanja broja branitelja, na glavnoj bi ploči uz riječi – branitelji Hrvatske samo trebao dodati – i Bosne i Hercegovine. Naprosto zato što je većina poginulih pala u obrani BiH!

Tim jednostavnim i jeftinim potezom više nitko ne bi mogao imati ozbiljne primjedbe. Međutim to je najveći problem! Kako priznati golu istinu – Bošnjaci u Zagrebu slave i časte pripadnike Hrvatskoga vijeća obrane! Izdajnike roda svoga koji s ustašama ratovaše zajedno! A ratovali su i ginuli protiv srpskoga agresora, braneći BiH!

U toj zajedničkoj borbi daleko je više poginulo muslimana nego što ih pade u obrani Hrvatske!!! Upravo zbog ove činjenice Salih Huremović nikada neće odgovoriti Anti Nazoru! Lakše je ustrajati u lažima nego priznati činjenice, gore navedene. 

Nedostaju zastave HVO-a i HOS-a

I još nešto. U spomen-parku kod zagrebačke džamije istaknute su zastave Republike Hrvatske, Grada Zagreba i Udruge, ali i zastava Republike Bosne i Hercegovine (zastava s ljiljanima).

Republika Bosna i Hercegovina od 1995. je država Bosna i Hercegovina koja od 1998. ima drugu zastavu i grb. Zastava s ljiljanima je ujedno bila zastava Armije Bosne i Hercegovine s tim da je iznad ljiljana stajao natpis  – Armija Bosne i Hercegovine 

Legitimno je pitanje zašto se od 2012. ističe zastava koja više nije u službenoj uporabi i koja je bila identična zastavi Armije BiH? Kakve veze imaju poginuli pripadnici hrvatske vojske i policije s Armijom BiH? Ta je zastava tu suvišna, tu nedostaju dvije druge zastave – HVO-a i HOS-a! Više od 70 posto urezanih imena bili su njihovi pripadnici!!! 

Šutnja i podrška hrvatske politike

Da bi se laži i krivotvorine uklonile i odala počast stvarnim braniteljima Hrvatske te onima koji su u HVO-u i HOS-u branili BiH, ključnu ulogu jedino mogu odigrati hrvatske državne institucije.

Sve one znaju, ili mogu znati, da je priča sa spomenika i uz spomenik kod islamskog centra politički štetna. Više je nego očito da nikoga ne smeta laž o preuveličanom broju bošnjačkih branitelja i skrivanje istine o poginulim pripadnicima HVO-a i HOS-a.

Njih ne smetaju lažne tvrdnje da je procentualno daleko više Bošnjaka branilo Hrvatsku od samih Hrvata!? A da ih ne smeta dokaz je ovogodišnje komemoriranje. Osim ministra hrvatskih branitelja, koji je bio izaslanik predsjednika Vlade RH, bili su tu izaslanici predsjednika Sabora, ministra obrane, ministra vanjskih poslova, gradonačelnika Grada Zagreba, saborski zastupnici. Bili su tu predstavnici Hrvatskog generalskog zbora, veleposlanica Republike Turske, gosti iz BiH i dr.

Za neke od njih sa sigurnošću znam da sve gore navedeno znaju i ni jedne riječi o tome javno ne progovaraju. Zašto?

Smatraju li da je sve to manje važno, ili se radi o proračunatim političkim interesima. Neću nagađati, vi zaključite. Ako netko pomisli, a moglo bi biti, da su kreatori spomenika željeli poginule u BiH prikazati kao pale za Hrvatsku zato što smatraju da je to jedna država, nije, to je slučajna asocijacija.

 

Ivan Kozlica, Hrvatski tjednik

 

 

Share
0