Iako u svezi s prvim krugom predsjedničkih izbora u Hrvatskoj valjda nema teme koja već nije na bilo koji način ''obrađena'' ili barem od nekog spomenuta, ja ću se na jednu ipak posebno osvrnuti.

Potaknut obraćanjem Josipovića (1/12/2015.) na svojoj internetskoj stranici hrvatskoj javnosti o važnim pitanjima... ''Tko u Hrvatskoj stvarno nudi promjene i zašto nam ne trteba neko apstraktno zajedništvo, nego zajedništvo snaga za promjenu... To će biti i politička i simbolična poruka u kojem smijeru ide Hrvatska. Važna je pobjeda programa koji rješava stvarne probleme građana (valjda hrvatskog naroda, o.a.) i države(valjda Republike Hrvatske, o.a.) ... Tko je gdje bio 1941. ili 1945.? Čija bista stoji na pantovčaku? To su pitanja namjerno podmetnuta da se kampanja pretvori u politički cirkus.''

Slogan dosadašnjeg predsjednika Ive Josipovica TO JE PRAV PUT ne samo da zbunjuje svojim sadržajem, nego i vizualno.

Ad vizualno: Josipovićev pravi put vizualno je ''zabarikadiran'', koprca se u vlastitom krugu, omeđen je višestrukim obručima raznih debljina, duljina i boja, pa se mogućnost izlaza iz tog zatvorenog prostora (poput nekog labirinta) ne može čak niti naslutiti, što sve djeluje odbijajuće i odaje dojam zatvorskog beznada. Jednom riječju, to je čak i vizualno put bez cilja i bez izlaza.

Ad sadržajni: Ako bi to, što Josipović sada predstavlja, trebao biti ''pravi put'', nije li to onda ujedno negacija onoga njegovoga dosadašnjeg puta?

Ako jest negacija, nije li to onda ujedno i priznanje da je njegov dosadašnji put bio izričito loš? A ako je dosadašnji bio loš:

a) Zašto to od ponovnog kandidata do sada javno i jasno nismo čuli? Ili drugim riječima:

b) Odakle mu moralno opravdanje za sugestiju da će od sada baš njegov put biti ''pravi'', a nakon što uporno izbjegava konkretnu usporedbu s onim dosadašnjim njegovim, a ''krivim''?

Ili, da budemo nešto konkretniji i navedemo barem neke od točaka po kojima ga je na tom njegovom dosadašnjem (krivom) putu nedavnom, konkretno 10.12.2014. godine HRVATSKO NACIONALNO ETIČKO SUDIŠTE osudilo, ni manje ni više, nego za - veleizdaju!

Između ostalog i zbog toga:

- Što je dugi niz godina... sudjelovao u sustavnom krivotvorenju povijesne istine o Domovinsklom ratu...

- Što je... u skupštini BiH lažno ustvrdio kako je hrvatska državna politika izvršila agresiju na BiH..

- Što je... sustavno i uporno radio na povlačenju i slabljenju tužbe Republike Hrvatske protiv republike Srbije...

- Što se... sastajao s veleposlanikom Republike Srbije u Zagrebu i predavao mu raznovrsnu dokumentaciju...zagovarajući pri tome velikosrpsku koncepciju... prema kojoj se u Hrvatskoj radilo o građanskom ratu...

- Što se u Uredu Predsjednik okružio osobama koje su se godinama... protivile hrvatskom... osamostaljenju...

- Što je pred srbijanskim izaslanstvom 2010. godine u Vukovaru izjednačivao agresora i hrvatsku žrtvu...

- Što je šuteći prešao preko izjave četničkog vojvode Tomislava Nikolića... da je Vukovar srbijanski grad...

- Što podržava djelovanje protuhrvatske orijentirane Dokumente... i čak joj dodjelio državno odličje...

- Što... blati hrvatsku državu... optužbama o ustaškom zlu... što je bilo osobito gnjusno u Knesetu... u Izraelu.

-Što je u javnim istupima veličao titoizam... partizansku kapu i crvenu zvijezdu petokraku.., i javno zagovara planove... da će Hrvtska zacrveniti... itd, itd. da ovdje sada ne nabrajamo baš sve točke po kojima mu je izrečena osuda za veleizdaju.

Ako Josipović, dakle, sada misli ići novim, ''pravim'' putem, da li se je ikada ispričao za zla koja je svojim dosadašnjim, krivim, putem nanio hrvatskom narodu? Zbog čega bi takav čovjek od istog naroda, kojemu je činio tolika zla, trebao biti nagrađen (kao što je bio nagrađen Mesić), još jednim predsjedničkim mandatom?

I na kraju, odakle garancija da ta i slična zla ne će i dalje činiti (kao što je činio Mesić) ukoliko opet bude u takvoj poziciji?

I gle za kakvu se je garanciju Josipović sam pobrinuo: na božićnu poruku kardinala Bozanića da predsjednik ''mora prednjačiti domoljubljem, te da ne smije zaboraviti branitelje'', smjesta je odgovori da ''sebe prepoznaje kao kandidata koji udovoljava (kardinalovim) preporukama'', da bi to kasniuje još naglasio izjavama: ''Jesam li domoljub? Jesam. Brinem li o braniteljima? Brinem.. Brinem li o Hrvatskolj? Brinem.''

Jedan je čitatelj na to nadodao: ''Pa, ovaj kao da je pao s marsa'', dok su stari Latini za nešto takvoga imali izraz ''O tempora, o mores''! Mi djeca, još kao pučkoškolci, za nešto takvoga znali smo jednostavno reći: ''Čovjek bubnuo i ostao živ''!

Ali, nemojmo zaboraviti da je taj čovjek ujedno i doktor pravnih znanosti! Osim, tko bi ga znao, ako možda i on nije doktoriao iz - marksizma!

Red je na biračima!

 

Rudi Tomić / Toronto

Share
0