Tvrdnju Zorana Milanovića kako je na razgovor primio Đuru Glogoškog, vođu pobunjenih branitelja, koji već skoro tri mjeseca prosvjeduju u Savsoj ulici, i to na njegov zahtjev, Glogoški je primio kao oparen vrelom vodom, kao da je riječ o crnom vragu, a ne o premijeru, što nedvojbeno govori o ugledu kojega premijer uživa ne samo među braniteljima, nego i u nešto široj populaciji.

No, za Milanovića je još gore to što je on samim sobom htio kompromitirati Glogoškog i njegovu momčad, što bi opet imalo značiti kako ni o sebi nema neko visoko mišljenje. To je kao kad pripadnica najstarie profesije, ne mareći za sebe, proširi vijest o svom klijentu.

Izvori nezadovoljstva

Vlada je iz procedure povukla dva zakonska prijedloga koji se odnose na branitelje i opet, kako u svom stilu kaže Milanović, iz taktičkih razloga! Vlada je time priznala kako nezadovoljstvo branitelja prijedlozima nije, kako se tvrdilo, bilo bezrazložno, a prijedlozi nisu povučeni iz načelnih razloga, i opet će, može se zaljučiti, u proceduru kad se stvari malo primire. Kako, međutim, ni to povlačenje za nos nije pomoglo, premijer je krenuo u ofenzivu nastojeći predstaviti Glogoškog kao licemjera koji iza leđa onih koje vodi pregovara s omraženim protivnicima.

Milanoviću se pridružio i ministar Fred Matić obznanivši kao Glogoški prima mjesečno 24 tisuće kuna, što bi trebalo zavidne i osiromašene građane okrenuti protiv branitelja.

No, problem je u tome što vlast ni jednog trenutka nije ni pokušala razumjeti prave izvore nezadovoljstva. Pa ni Đuro Glogoški ili Josip Klemm ne prosvjeduju radi sebe, kao što ni ostali brantelji ne prosvjeduju tek radi mirovina ili stanova, kao što ni u rat nisu odlazili radi materijalnih interesa. Jedna je žena umrla prosvjedujući, jedan se se čovjek pred Ministarstvom branitelja pokušao spaliti, preko dvije tisuće branitelja je nakon završetka Domovinskog rata podiglo ruku na sebe. U temeljima te tragedije stoji duboki osjećaj povrijeđenosti i iznevjerenosti, osjećaj da se gubi u miru ono što je krvavim ratom obranjeno, osjećaj da je žrtva bila uzaludna.

Na čelu ministarstva koje bi trebalo štititi interse branitelje nalaze se ljudi koji im nisu po volji i koji ih još k tome znaju svojim izjavama i uvrijediti. Neometano se sa samog državnog vrha, uz svesrdni suport glavnih medija, posljednjih petnaestak godina plasiraju teze o dogovorenom ratu, o namjerno žrtvovanim gradovima, o izdajama i prodajama, o podjednakoj krivnji i podjednakim zločinima.

Sve sile u Vukovaru

Silni se napori ulažu u obnovu propale države u nekoj, doduše, novoj formi, što nikako ne uspjeva ne radi ovih u Zagrebu, nego radi onih u Beogradu, a težišni temelj suvremene Hrvatske pomaknut je od Domovinskog rata prema “antifašističkom“ pokretu i odlukama AVNOJ-a i ZAVNOH-a, što se može razumijeti samo kao poimanje Hrvatske u Jugoslaviji, a ne izvan nje.

U Vukovaru se svim silama nameće pismo koje se doživljava kao simbol agresije, djeca srpske nacionalnosti pošteđena su učenja o Domovinskom ratu, koji ni u udžbenicima povijesti nije obrađen na primjeren način, vodeće ličnosti Domovinskog rata su osuđene na teške zatvorske kazne, objavljen je registar branitelja s jedinom namjerom, ili barem učinkom, da svi oni budu u konačnici sumnjivi, nekažnjeni zločinci prepoznaju se na ulicama gradova mučenika, više se novca, pa sada i iz europskih fondova, ulaže u povratak izbjeglica, od kojih su mnogi aktivno sudjelovali u agresiji, nego u zbrinjavanje branitelja, pripadnici jedne manjine, koja većinom nije prihvatila osamostaljenje države, neravnomjerno u odnosu na broj njezinih pripadnika su zastupljeni u državnim tijelima, najviši državni dužnosnici, kao po nekom naređenju, svakog pravoslavnog Božića ne propuštaju priliku pokloniti su Miloradu Pupovcu i Patrijarhu, ne u znak dobre volje, već radi dokazivanja svoje političke korektnosti, itd.itd.

Ministarska kampanja

Sve su to činjenice, možda neke i isforsirane i prenaglašene, koje su u glavama ljudi koji su visokim idealima i samožrtvovanjem krenuli u obranu doma i domovine, u obranu demokracije, ponosa i slobode, stvorile traumatski sindrom, koji se jednom manifestira kao depresija, drugi put kao agresija.

Postoji još jedna niska podvala. Hoće se kazati kako je braniteljske prosvjede organizirala, ili instrumentalizirala, jedna politička stranka uoči i u tijeku predsjedničkih izbora. U isto vrijeme zamjenik ministra branitelja otvoreno se uključio u kampanju za onog drugog kandidata. Pet ministara na konferenciji za tisak hvale se kolosalnim uspjesima Vlade, koja je, rekoše, za samo tri godine izvuka zemlju iz crne rupe. Nikad veći priljev od turizma, deficit je srezan, potrošnja raste, nafta samo što nije potekla s jadranskog dna. Rezultati, istina, još nisu vidljivi, ali će se oni osjetiti u narednom razdoblju.

Veza ove samohvale s izborima je samo slučajna.

 

Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Share
0