Književnik i publicist Hrvoje Hitrec u svojoj novoj kolumni bavi se prosudbom političkog uspona Ive Josipovića te na temelju njegovih dosadašnjih poteza izvlači zaključak da je riječ o aktivnostima koje imaju za cilj uništenje Hrvatske.

Prosuđujući lik i djelo Ive Josipovića, Hitrec se prisjeća njegove uloge u davanju Haagu ovlasti nad Olujom u travnju 2000., što je bio temelj za progon generala Gotovine, Markača i Čermaka.

-Meni taj Josipović nije bio poznat, nešto ga se spominjalo u svezi s izdajničkim travanjskim davanjem Haagu ovlasti nad Olujom dvije tisućite, ali su vrhnje slave pobrali Mesić i Račan, a Ivo ostao na mragini, vjerojatno zadovoljan što nije u prvom planu premda je možda bio kreativni sukreator ideje koju je Carla del Ponte poslije razvila u optužnicu za zajednički zločinački pothvat u kojemu su uz Tuđmana, Šuška, Bobetka i ostale sudjelovali faktički svi Hrvati, znani i neznani, to jest hrvatski narod u cjelini - navodi Hitrec u svojoj novoj kolumni objavljenoj na portalu HKV.

Podsjeća i na vrlo dvojbeno Josipovićevo odustajanje iz povjerenstva za pisanje hrvatske tužbe protiv Srbije za počinjeni srbijanski i srpski genocid, čije je povlačenje kasnije otvoreno zastupao.

-On je kao valjda pouzdan kadar i pravnik po struci, sudjelovao u pisanju hrvatske tužbe protiv Srbije za počinjeni srbijanski i srpski genocid, ali je očito dobio znak iz Beograda da takav njegov posao ne smatraju poćudnim i da u odsudnom trenutku ne će moći računati na njihovu potporu, pa je Ivo istupio iz tužbeničkoga povjerenstva obrazlažući to nejasnim rauzmimoilaženjima u koncepciji. Prije toga patriotskoga čina, za vrijeme i poslije, o detaljima hrvatskih argumenata uredno je izvještavao srbijanskoga veleposlanika u Zagrebu na intimnim ručkovima u zagrebačkim gostionicama, baš kao što je Mesić svojedobno brifirao šefa KOS-a, Vasiljevića - podsjeća Hitrec.

Tu sličnost između Mesića i Josipovića vidi ključnu u odabiru Mesićevog nasljednika.

-Takva sličnost, takav mentalni sklop i takva odanost nisu mogli ostati nezamijećeni, pa kada se Mesić iz ureda predsjednika selio u ured bivšega predsjednika sa svojim lakejem Jakićem, crvena je klatež već postigla dogovor oko novoga predsjednika, to jest Josipovića - navodi Hitrec.

Podsjetio je i na Josipovićev "gaf" kod polaganja predsjedničke prisege.

-Josipović je bio izabran za predsjednika, ali nikada nije postao hrvatski predsjednik pa čak ni formalni predsjednih Republike Hrvatske jer nije položio zakletvu, odnosno polažući zakletvu preskočio je ili namjerno progutao ključne riječi. O tome sam pisao u realnom vremenu, i ne samo ja. Zakletva nije ponovljena, pa u svih ovih pet predsjedničkih godina Josipović nije imao legitimitet - ističe Hitrec.

Prosuđuje i razloge politike nečinjenja koja je obilježila petogodišnji mandat Ive Josipovića.

-Izabravši znači ulogu poklopca, a ne lonca u kojemu se kuhaju dobre stvari, dobre namjere i dobre strategije, proboravio je na Pantovčaku ugodne godine u izabranom društvu raznih Lončara, Jovića, Perkovića i manje poznatih tipova (od kojih su neki iskočili u sadašnjoj kampanji) i savjetovali mu da stvarno uništenje Hrvatske prepusti Milanovićevom SDP-u i Pusićkinom HNS- u koji su u međuvremenu došli na vlast, a on sam da bude i opet neutralan i umjereno blagonaklon prema crvenoj klateži koja zdušno radi na sličnom programu razaranja hrvatskoga bića - podsjeća Hitrec.

Međutim, i unatoč takvom planu Josipović je pokazao svoje pravo lice.

-Nije mogao, ipak, izdržati da Hrvatima i prije pokaže tko je, pa se priključio proslavi u Srbu 2010., proslavi srpskoga masakra nad hrvatskim civilima 1941. u komunističko-četničkoj koordinaciji, podsjećajući hrvatski narod pod zemljom i na zemlji da je kapa titovka simbol mira, ljubavi i slobode. Simbol pod kojim su u zbilji počinjena zvjerstva u ratu ali najveća u poraću i dugim godinama komunističke vlasti, a poantirana devedesetih u Vukovaru i drugim dijelovima Hrvatske – pod istom kapom - navodi Hitrec.

Nakon "kape partizanske" Josipović je pokušao razlagati razloge „balkanskih ratova" devedesetih u kojima je Hrvatska imala đavolju ulogu i najviše pridonijela rasapu voljene mu Jugoslavije.

Bilo je doduše i drugih elemenata (Milošević), ali je Hrvatska najtamnija mrlja jer je tzv. Domovinski rat bio (što reče Jović umjesto njega) okosnica nacionalizma i neofašizma u Hrvatskoj, pa ako se Hrvati pozivaju na Domovinski rat kao ne temelj moderne hrvatske države, onda se pozivaju na tu okosnicu što znači da su svi ustaše i zmije. S tim je zaključkom upoznao i izraelski parlament koji nije baš dobro reagirao na te Josipovićeve spoznaje, kao što u Sarajevu nisu dobro reagirali kada je rekao da je za sva zla u BiH kriva Tuđmanova politika, te se Sulejman Tihići našao u prilici braniti Hrvatsku od Josipovića – situacija neviđena u međunarodnim odnosima - ocijenio je Hitrec.

Podsjeća i na činjenicu da je Josipović tijekom cijelog mandata od srca podržavao sve što se događalo i događa u Srbiji.

-Hrvatski je publikum bio zatečen tim naizgled mazohističkim, nedostojanstvenim i nedostojnim podilaženjima Srbiji, doslovnim padanjem pred Tadićem i trokratnim ljubljenjem sa zločincem Nikolićem, a inteligentniji naši suvremenici razumjeli su da Srbijanci nečime drže Josipovića na uzdi, ako ničime. a onda točnom tvrdnjom da bez Srbije nema Jugoslavije - navodi Hitrec,

Upravo to vidi objašnjenjem Josipovićeve istočne politike, prikrivene prenemaganjima o pomoći regiji i sličnim floskulama.

-To je i objašnjenje stalnoj njegovoj ponudi da se pod nekim okolnostima povuče tužba za genocid, na kojemu mu se poslu pridružila Vesna Pusić i prije a posebno nakon što je postala ministricom vanjskih poslova i na brzinu srozala ugled Hrvatske do granica neprepoznatljive i u stvari nepostojeće vajske politike osim onoga njezinog segmenta vezanog uz „regiju" - prosuđuje Hitrec.

Hitrecova je ocjena da je vlada Zorana Milanovića dobro pratila Josipovićeve trendove, posebno se ističući u razaranju hrvatskih institucija i gospodarstva.

-Vlada SDP-i HNS-a dobro je obavljala Josipovićev posao i mogao je biti zadovoljan, makar Milanovića nije podnosio i obratno. Posao skriven ispod nepostojećeg Plana 21 posve se poklapao s Josipovićevim tendencijama: razoriti hrvatsko gospodarstvo, preuzeti sve institucije pa neke uništiti, a neke prilagoditi budućim potrebama, nametnuti svjetonazor potpuno tuđ hrvatskome narodu, dokrajčiti jednom zauvijek fantazmagoričnu ideju o postojanju bilo kakvog hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta, preko kulture prvenstveno omekšati granice prema Srbiji, uvesti novu jezičnu politiku (pravopis Instituta za jezikoslovlje) koja će biti branom udaljavanja hrvatskoga od srpskog jezika, uvlačenje rodne ideologije koja razara obitelj i čovjekovu prirodu samu, povećanje broja nezaposlenih ne bi li što više Hrvata otišlo iz Hrvatske, osromašenje hrvatskoga čovjeka do granice stanja na Barbadosu, namjerno neiskorištavanje europskih fondova kako bi se spriječile dobre investicije - ocijenio je Hitrec.

Druge Josipovićeve saveznike vidi u protuhrvatskom civilnom sektoru i medijskom prostoru.

-Josipović je na vrijeme ne samo protežirao nego i teorijski oblikovao protuhrvatski civilni sektor (Documenta itd.) koji uporno radi na difamaciji hrvatskih branitelja i aboliranju srpskih zločina. Obuhvatio je, znači, devedeset posto medijskoga prostora i pedeset posto civilnoga, telefonom ili osobnim kontaktom, a u njegov rog pušu i neki nedavno nastali listovi koji se naizgled busaju hrvatstvom, a nastali su u udbaškim krugovima s kojima Josipović vrlo dobro surađuje i bio je konsterniran kada je Njemačka dobila Perkovića i Mustača jer je odmah pomislio na bliske si osobe koje bi mogle biti zahvaćene kada se klupko počne odmotavati - istaknuo je Hitrec.

Pitanje regionalizacije Hrvatske, kakvu je već verbalno najavio srpski patrijarh Irenej, vidi kao slijedeći Josipovićev cilj. Naravno, ukoliko za to 11. siječnja dobije priliku.

-Na Josipovićevu žalost, njega je preduhitrio srpski patrijarh Irenej koji je (za sada verbalno) raskomadao Hrvatsku na sastavne povijesne dijelove, s tim da hrvatsko ime bude određeno samo za ostatke ostataka iz 16. stoljeća. Potpuno istu zamisao ima i Josipović. Njegove regije poklapaju se s Irenejevim. Znači: Hrvatska razbijena na regije nastavlja neko vrijeme živjeti u regiji (regionu) dok novi unutarhvatski feudi ne postanu dovoljno snažni da se sasma osile i otrgnu od središnje vlasti, čime se ulazi u drugu fazu rasapa i mogućega sjedinjenja u početku samo nekih, a poslije i svih „bivših hrvatskih regija" u neku jugoslavensku tvorevinu (znači velikosrpsku) - navodi Hitrec, dodajući kako bi tome trebao pogodovati demografski slom, odlazak Hrvata iz Hrvatske i dovođenje novoga pučanstva s istoka i ulazak Srbije u EU.

– Kada ne bude granica, istočni narodi mogu zaposjesti Hrvatsku bez ispaljenoga metka, a kako Srbija ne će nikada prezreti svoje tradicionalne i ne samo pravoslavne veze s Rusijom, eto nama civilizirane srpskoruske agresije pod egidom Europske unije i ponešto Euroazijske. Rusija se nije odrekla prodora prema Sredozemlju (Jadranu) niti je Srbija voljna biti samo tranzitna zemlja za ruske planove, pa moraju djelovati zajedno. Beograd i novi memorandum žele Dalmaciju i Dubrovnik, a Josipovićeva „druga Hrvatska" čini im se pravim putom. Da ne velim putinovskim putom - ocijenio je Hitrec.

Rješenje svih ovih problema vidi u masovnom izlasku na birališta 11. siječnja.

-Na kocki su vrlo, vrlo dalekosežne stvari i nitko tko glasuje za Josipovića ili uopće ne glasuje ne će moći objasniti potomcima zašto je to učinio. A oni će ga pitati, da, uvijek iznova: kako si mogao, pa ti si Hrvat - zaključuje Hrvoje Hitrec.

 

R.H.

Share
0