Svi koji u Hrvatskoj idu na izbore imaju i nekakve programe, štoviše tijekom kampanje hvastaju se da njihov program jamči ovo ili ono. Međutim, ti programi nemaju baš puno veze s odlukom glasača da glasaju za ovu ili onu opciju, a još manje s kasnijim postupanjem onih koji su na takvim programima dobili vlast.

Sjetimo se Programa 21, ništa ili gotovo ništa od toga nije realizirano, no to nikoga ne čudi niti tko to ozbiljno problematizira. Isto tako, recimo, jedna od glavnih točaka Kujundžićeva programa bila je regionalizacija Hrvatske, no, za divno čudo, najmanje glasova je dobio u onim krajevima Hrvatske koji su izričito za regionalizaciju, a najviše u onima gdje su ''ljuti hrvatski integralisti''. Dalje, njega je politički, financijski i na svaki drugi način podržavao HDSSB, a u Slavoniji i Baranji je dobio manje glasova nego na državnoj razini!? Nešto tu ne štima.

Regionalizacija je i jedna od glavnih točaka Josipovićeva programa. Međutim, i tu postoji jedna nelogičnost. Josipović je, recimo, u Istri dobio preko 60% glasova. To je jako velika brojka, pomalo neobična za demokratske sustave. No, to bi još nekako bilo i razumljivo da se njegov program izravno ne kosi s onim za čime teži najjača stranka u Istri! Naime, ukoliko dođe do regionalizacije Hrvatske nema nikakve šanse da Istra bude zasebna jedinica, nego će biti uklopljena u veću regiju. Istra je sada županija, i to županija s posebnim statusom u Hrvatskoj. Taj status joj, doduše, nije dodijeljen zakonom, ali ga je IDS izborio u praksi. Tako, recimo, u Istri postoje dvojezični natpisi i tamo gdje postotak talijanske manjine nije ni približan postotku zakonski potrebnom da se ti natpisi stave. Nijedna vlast na državnoj razini ne provodi u Istri neke projekte bez prethodnog usuglašavanja sa županijskim vlastima, dok to nije baš slučaj s drugim županijama itd.

Naum SDP-ove vlasti da regionaliziraju Hrvatsku vidljiv je iz njihova Zakona o sustavu državne uprave. Po tom Zakonu Hrvatska je podijeljena na pet cjelina. Istra je po njemu jednoj regiji zajedno sa Hrvatskim primorjem, Gorskim kotarom i Likom. U takvoj regiji najjače stranke bi bile SDP i HDZ, dok bi IDS eventualno mogao figurirati kao treća stranka. Josipović je proistekao iz SDP-a i najveća je uzdanica te opcije, kudikamo važniji za SDP od aktualnog predsjednika stranke Zorana Milanovića. To upućuje na zaključak da je i njegova zamisao o regionalizaciji Hrvatske na tragu SDP-ove regionalne podjele. Dakle, jedna od glavnih točaka Josipovićeva programa u izravnoj je suprotnosti s onim za što se zalaže IDS, a to znači i Istrani jer svoj glas već desetljećima u natpolovičnoj većini daju toj stranci.

Svejedno, ne sumnjam da će i u ovom krugu Josipović u Istri dobiti preko 60% jer hrvatski glasači uglavnom ne glasuju oslanjajući se na program kandidata. Zato je i pitanje iz naslova zapravo retoričko.

 

Damir Pešorda