Iza nas je pretposljednje sučeljavanje kandidata. NovaTV i Mislav Bago odradili su možda najbolje sučeljavanje do sada.

Iako se na trenutke ponašao kao voditelj nekakvog kviza, Bago je za večerašnji nastup zavrijedio priznanje objektivnog voditelja s jednakim odnosom prema jednom i drugom kandidatu.

Ivo Josipović je od samog početka krenuo žestoko. Pokušavajući nametnuti mantru o kolektivnoj krivnji HDZ-a i sudjelovanju Kolinde Grabar Kitarović u vladi Ive Sanadera, djelovao je vrlo nerozno. U pojedinim je trenucima čak otvoreno pokazivao aspiracije da preuzme i samo vođenje emisije, što u biti daje za pravo onim analitičarima koji tvrde da je on antipluralan i antidemokratski lik.

Međutim, njegov žestoki antipluralni nastup iznenadna je splasnuo kad je Kolinda Grabar u kontekstu Sanaderove vlade spomenula ime šefice njegove kampanje Tamare Obradović Mazal, koja je u vrijeme Sanaderovog mandata bila državna tajnica u ministarstvu na čijem je ćelu bio Damir Polančec, pitajući ga: kako mu jedan takav detalj ne smeta?

U nastavku emisije Josipović je u nekoliko navrata, točno fiškalski i netolerantno, služeći se podvalama, pokušavao diskreditirati svoju kandidatkinju i sebe predstaviti kao pravednika. Uporno je lažima, krivim navodima i vještim zamjenama teza pokušavao uvjeriti svoju kandidatkinju, ali i gledatelje kraj malih ekrana, da ona laže. Josipović je tijekom cijele emisije pokušavao nametnuti odnos student-učenik, pokazujući na trenutke preveliki stupannj agresivnosti, što mu svakako neće donijeti simpatije kod određenog broja gledatelja. Naročito ženskog djela. Sve u svemu, Josipović se u najvećem djelu sučeljavanja ponašao kao izazivač koji na sve moguće načine želi na osobnoj razini diskreditirati bivšeg "predsjednika" a ne kao predsjednik koji samouvjereno brani predsjednički tron.

S druge strane Kolinda Grabar Kitarović je bila nasmiješena ali i državnički odlučna. U svakom se trenutku vidjelo da želi pokazati koliko je ona drugačija od Josipovića, kao što je njezino viđenje budućnosti Hrvatske puno drugačije od pozivanja na novi Ustav koji nikad nitko nije vidio. U određenim trenucima vrlo je vješto adresirala poruke protukandidatu, ne prelazeći niti u jednom trenutku općecivilizacijske društvene standarde i diplomatsku razinu razgovora, očito temeljenim na izuzetno dobrom kućnom odgoju.

Za razliku od Josipovića, nije posezala u prošlost, osim koliko je bilo potrebno da pojasni protukandidatu, ali i gledateljima, da povijest ne počinje vladom Ive Sanadera. U tim trenucima, očito iznimno dobro pripremljena, podsjetila ga je na Bleiburg, Križni put, Goli otok, diktatora Tita, likvidacije političkih neistomišljenika, Lex, Perković, "ustašku guju", "lijepu kapu partizanku", istaknuvši kako se sve to događalo u vrijeme vladavine komunističke partije, ili njihovog pravnog slijednika SDP koji je njega po drugi put kandidirao za izbore.

Dalo se zamjetiti da za razliku od Josipovića, Kolinda Grabar Kitarović želi raspravljati o programima, vizijama budučnosti Hrvatske, što Josipović nikako nije prihvaćao.

Opći je dojam da je ovo po svemu izborni sraz dviju oprečnosti. Od karaktera, svjetonazora, političkih gledišta, stupnja tolerancije pa do izborne strategije. Za razliku od Josipovića koji u svakom pojavljivanju u javnosti izgleda potištenije, agresivnije i nervoznije, njegova protukandidatkinja je suprotan primjer. Istina, u početnoj fazi predkampanje pokazivala je znake nesnalaženja. Međutim, kako je vrijeme odmicalo to su bile izraženije njezine kvalitete koje su se u dva posljednja sučeljavanja pokazale dominantnim. Posljedica je to osobnog angažmana ali i utjecaja njezinog izbornog stožera koji je više nego korektno odradio taj posao.

Kod Josipovića su zamjetni tragovi nerada. Ne zamjećuje se nikakav utjecaj PR stručnjaka, niti njegovog izbornog stožera . To se izuzetno dobro vidi u situacijama kad Josipović sebi pokušava pripisati zasluge za koje i vrapci na grani znaju da su izvan ustavnih ovlasti predsjednika Republike.

Nakon sučeljavanja na RTL-u i NovojTV očito je da je Kolinda Grabar Kitarović stekla dodatne simpatije, što se za Ivu Josipovića ne može kazati. Ostaje još sučeljavanje na Radmanovom HRT-u u koje sudeći prema nekim spoznajama aktualni predsjednik polaže zadnje nade.

Da sam kojim slučajem u prigodi sugerirati nešto budućoj predjednici, svakako bih joj predložio da odustane od tog sućeljavanja. Siguran sam da bi kod hrvatskog naroda dobila znatno više simpatija ukoliko odustane, nego ukoliko se pojavi na televiziji koja objavljuje naručene ankete, emitira sovjetske filmove iz Staljinovog doba, daje otkaz onima koji se s takvom politikom ne slažu ili Josipovićevim poslovnim partnerima pod sumnjivim okolnostima unaprijed uplaćuje 67 milijuna kuna.

 

Robert Horvat

Share
0