Zoran Milanović je na koncu svog mandata razočarao sve koji su se nadali da je usprkos tvrdom partijskom okruženju odmaknuo od sovjetskog boljševizma i partijske rigidnosti.

Njegova sjajna unutarstranačka pobjeda nad starom partijskom drugarčinom, Slavkom Linićem, zapravo nad cijelom riječkom partijskom ćelijom, trebala je biti početak jedne nove SDPartije i novog Zorana Milanovića – koji je čak i kad izgubi parlamentarne izbore mogao postati građanski političar lijeve političke opcije i konstruktivna oporba pod zastavom uljuđene socijaldemokratske ljevice. Međutim ne ide. Kao što se pokazalo da je nakon gubitka izbora Ivo Josipović obični blento i partijski aparačik, tako je Milanović okružen boljševicima, samoupravljačima, sindikalistima i mladim ulizicama bez svojstva, ostao samoljubiva figura s još neutvrđenom dijagnozom. Za potrebe (smušene) predizborne kampanje njegov se boljševizam ipak i samo zaogrnuo pompoznom retorikom osviještenog hrvatskog državnika, i Milanović je ostao nepopravljiv boljševički pajac.

Vojna parada nije puko izbjegavanje zvižduka u Kninu, kao da se i u Zagrebu ne može zviždati i rugati?, nego je ta zagrebačka predstava ustupak Milanovićevoj državničkoj umišljenosti (tu su i ulizice odradile svoj dio) i sigurnosno testiranje za slučaj kakvog većeg građanskih sukoba, pretpostavimo izvanrednog stanja približno puzajućem državnom udaru (tu je pak Ostoja Ranković svoje odradio). Naime o Milanovićevoj taštini, njegovoj pozi (neobrazovane) sveznalce i logoreji ne treba trošiti riječi, dovoljno je pogledati HTV-ov Dnevnik ili pročitati rubrike na portalima koje marljivo sakupljaju Milanovićevo lupetanje.

Dakle smisao vojne parade je procjena i provjera Milanovićeva i SDPartijskog autoriteta u HV, policiji i u sigurnosnim službama. Pod krinkom veličanja hrvatske pobjede nad srpsko-srbijanskim agresorom Milanović radi nimalo bezopasan opit: vojnu paradu. Zapravo testiranje i procjenu „in vivo“, na samom terenu, za slučaj da ova Vlada u jednom trenutku suspendira (dio?) građanskih prava i proglasi izvanredno stanje – bilo u trenutku kad treba raspisati izbore bilo zbog gubitka istih u prosincu ove godine. Da bi „vojna vježba“ održanja na vlasti bila potpuna, upregnut je i jaki korpus riječkih petokolonaša predvođeni Frljićem; od njih se očekuje izazivanje incidenta u Rijeci na način da se Hrvatska i Hrvati po tko zna koji put prokažu i proglase fašistima.

Nadgledajući sva tri događaja, Milanovićeva bi vlast mogla donekle procijeniti i provjeriti vertikalnu subordinaciju partijske stege, lojalnost HV-a i sigurnosne sklopove MUP-a i Službi za slučaj iniciranja „vanrednog stanja“ i (puzajućeg?) državnog udara. Odazivom i neodazivom na vojnu paradu Zoran Milanović će vidjeti s kime može računati u HV; to su prije svega aktivni i pričuvni časnici kao i veteranske udruge branitelja proizašle iz Domovinskog rata. I odaziv i raspoloženje građana su važne činjenice koje će ponderirati njegovu odluku. Osiguranjem vojne parade u Zagrebu i proslave Oluje u Kninu, Milanovićev će Berija moći procijeniti stupanj lojalnosti ne samo unutar MUP-a – tko naginje odlasku u Knin, a tko želi ostati u Zagrebu – nego partijskom stegom obuhvatiti i časnički kadar HV-a. Ministra Kotromanovića Partija je već davno (pot)kupila i potrošila; on je potrošena roba i na njega više ne računaju. Zaljuljan izmišljenim diplomama on više ne zna je li konobar, brigadir, general, magistar političkih znanosti, branitelj, alkar ili partijski potrčko. Frljićevom kontra-olujom u Rijeci, Milanovićev Berija procijenit će koliko daleko, i kada, treba ići predaleko da bi se isprovocirao dovoljno incidentan (oružani?) građanski sukob i proglasilo izvanredno stanje. Slijedom toga odgodili bi se parlamentarni izbori ili se ne bi priznali njihovi rezultati. SDPartija je u Hrvatskoj došla na vlast oružjem i ako oružjem moraju otići, za Partiju to je posve prihvatljivo i legitimno, oni ne znaju za drugo.

Hrvatska je Milanovićevom vojnom paradom u Zagrebu još više i namjerno podijeljena pa domoljubnoj Hrvatskoj ostaje ratno zajedništvo HV, MUP-a, branitelja i veterana Domovinskog rata u Kninu s kojim SDPartija, samoupravljači i hrvatsko-srpska vlada Zorana Milanovića nemaju baš ništa, osim što su dušom i tijelom bili i ostali na drugoj strani. To hrvatsko ratno zajedništvo i težnja za demokratskom građanskom državom, stupovi su hrvatske državnosti i njene budućnosti u zajednici naprednih europskih naroda. I koliko god se SDPartija, mesići, račani i josipovići trsili razbiti ratno i pobjedničko jedinstvo, ono s vremenom postaje sve snažnije i na njega Hrvatska može i mora računati. Pozdrav tenkista braniteljima u Savskoj 66, samo je dokaz da bi Zoran Milanović mogao doživjeti mnoga neugodna iznenađenja.

Milanović će nakon 5. kolovoza imati bolji pregled (liste imena) tko su to „oni“, a tko su to „mi“ i prema tome će se odrediti moguć datum izbora te što i kako nakon izbora. Kad se proslave, parade i provokacije stišaju znat ćemo s kakvim namjerama SDPartija i Zoran Milanović kreću na izbore za Sabor.

Naravno da će analizom vojne parade u Zagrebu i proslave u Kninu, svega što će se tih dana događati na te dvije lokacije i u „Frljićevoj“ Rijeci, Milanović odlučiti hoće li nakon izgubljenih izbora shvatiti pouku i SDPartija postati građanska lijeva oporba, te se konačno osloboditi srpsko-srbijanskog vazalstva, ili će grubim metodama policijske represije zajedno s petokolonašima, dovesti vojsku na ulicu te uhićenjima političkih protivnika pokušati negirati izborne rezultate? U životopisu predsjednika Vlade čitamo da je „prema vlastitom priznanju, u mladosti bio buntovan i sklon tučnjavi“, međutim mangupi iz njegova kvarta tome se smiju i rugaju, dakle predsjednik Partije i Vlade je lažac i kukavica, a takvi su spremni na sve ne bi li dokazali nepostojeće. Logika kvartovske kukavice i ustrašenca, umišljenog „heroja ulice“ je nepredvidiva.

Nije sve tako jednostavno i nije mu lako, previše nepoznanica i još više ambicije u samo jednoj jednadžbi. Dovoditi vojsku na ulicu makar i pod izlikom vojne parade nesumnjiva je i često poželjna poruka, sjetimo se samo vojne parade na Jarunu, međutim ovo je ipak drugačija politička i vojna situacija. Ovo je vojna parada za unutarnju upotrebu i nimalo bezazlena poruka. Ovako ili onako, ali Zoran Milanović u utorak 4. kolovoza izvlači vojsku i policiju na ulice i trgove.

 

L. C.

Share
0