Blasfemični igrokaz koji je Srpsko narodno vijeće priredilo svojim gostima uoči proslave Božića po Julijanskom kalendaru bit će zasigurno zabilježen kao jedan od nasramotnijih događaja ne samo za domaćine ovoga skupa, nego i velika uvreda za sve kršćane, kao i za sve ljude dobre volje.

Dakle, predsjednik SNV Milorad Pupovac pozvao je svoje goste te im priredilo svojevrsnu sačekušu koju je izveo samozvani umjetnik Siniša Labrović u suradnji sa Srpskim narodnim vijećem. Taj je tzv. umjetnik na podu doma Hrvatskog novinarskog društva gostima SNV-a priredio tzv. performans pod nazivom "Razbijanje latinice". Začuđeni i zaprepašteni gosti morali su prelaziti preko 11 razbijenih ploča na kojima su latinicom i ćirilicom ispisane rečenice i stihovi hrvatskih i srpskih autora.

Ovaj hajdučki performans bio je aluzija na probleme koji su proistekli iz protuustavog nametanja ćirilice u Vukovaru. Naravno da se SNV i lakrdijaš–performer nisu pozabavili činjenicom da je postavljanje dvojezičnih ploča u Vukovaru bilo protustavno, te da je zbog policijskog nasilja preminuo hrvatski branitelj Darko Pajičić. Pupovac je i ovaj puta ponavljao staru Miloševićevu izmišljotinu o neravnopravnosti Srba u Hrvatskoj.

Ako je išta dobro u tom sramotnom i skandaloznom događaju, onda je to da je napokon sazrelo vrijeme da se preispita uloga Srpskog narodnog vijeća koje i dalje ne prestaje ponajvljati staru miloševćevsku mantru o ugroženosti „nebeskog naroda“. Osim toga, što Srpsko narodno vijeće ima s proslavom Božića po Julijanskom kalendaru? Treba znati da Božić koji se slavi po Julijanskom kalendaru nije nikakav „srpski Božić“. Štoviše, nije ni pravoslavni, jer značajan broj pravoslavnih crkava, kao što su Grčka, Rumunska i Bugarska pravoslavna crkva, prešle su na novi kalendar i slave Božić po Gregorijanskom kalendaru, 25. prosinca. Istodobno imamo slučaj da i neki katolici, kao što su pripadnici Ukrajinske grkokatoličke crkve, slave Božić po Julijanskom kalendaru, dakle 7. siječnja.

Skandal koji je Pupovčevo Srpsko narodno vijeće upriličio svojim gostima na najljepši kršćanski i obiteljski blagdan trebao bi biti povod da se napokon prekine s „poklonstvom“ domaćinima koji svojim uzvanicima priređuju hajdučke zasjede. Jedini primjeren način da se obilježi blagdan Božića po julijanskom kalendaru, je da se sudjeluje na bogoslužju crkvama koje slave Božić po julijanskom kalendaru. Pri tome nema nikakva razloga da se protežira samo jedna, konkretno Srpska pravoslavna crkva. Bilo bi lijepo vidjeli kada bi se naši državni i drugi javni djelatnici pojavili na bogoslužju u Crnogorskoj ili Makedonskoj pravoslavnoj crkvi.

Postavlja se pitanje što je s Hrvatskom pravoslavnom crkvom, za sve vjernike, pravoslavne Hrvate. Još prije pet godina Hrvatska pravoslavna zajednica podnijela zahthev da se registira kao Hrvatska pravoslavna crkva. Krajnji rok za registaciju je pet godina i istekao je krajem 2015. U tom smislu očitovala se i Hrvatska pravoslavna zajednica svojim dopisom koji možemo pročitati na njenoj mrežnoj stranici www-.hrvatskipravoslavci.com,a koji glasi:

„Budući ovog mjeseca istječe rok od 5 godina, koliko je, prema Zakonu o vjerskim zajednicama, Hrvatska prav oslavna zajednica trebala biti u statusu udruge, stekli su se svi uvjeti da ova udruga preraste u status  HPZ (crkve)… te obznanjujemo svekoliko hrvatsko pučanstvo da ćemo još tijekom ove godine, ako Bog da, postati i vjerska zajednica (crkva) koja će se zvati Hrvatska pravoslavno-katolička vjerska zajednica (Crkva).“

Nije mi poznato što se dogodilo s tim, više nego opravdanim zahtjevnom pripadnika Hrvatske pravoslavne crkve, ali i ovo dugogodišnje čekanje, kao i spletke koje pletu neki pojedinci i skupnine stvarajući zbrku stvaranjem nekih paralelnih, navodno hrvatskih pravoslavnih crkava, jasno ukazuju da ako je netko u Hrvatskoj ugrožen onda su to hrvatski pravoslavci.

 

Mato Kros