Jadranka Kosor, zvana Jaca, pravim prezimenom Vlaisavljević, došla je do kraja svoje strmoglavljujuće karijere izdajnika i prevaranta. Odavno već nije (imenovana, nikad izabrana) predsjednica HDZ-a, nije ni premijerka, čak ni saborska zastupnica – konačno je postala ono što je oduvijek trebala biti u suverenoj hrvatskoj državi: ništa!

Djevojče iz Pakraca zamagljenog obiteljskog podrijetla, sumnjiva kućnog odgoja i moralnog fundusa dobar je primjer način na koji je Partija pomno stvarala i njegovala svoja jajašca te se (po)brinula da tek izrasle ličinke dospiju na pravo mjesto. I Jaca je jedna od ugrađenih nakon 1991. godine, da bi profesionalnu metarmofozu dovršila 1995. krstivši se u katoličkoj vjeri. Iste je godine primljena u HDZ.

Da se Hrvatska nije osamostalila 1991. godine, Jaca bi u ondašnjoj državi ostvarila veliku partijsku karijeru. Put je već bio dobro trasiran, ona pripremljena, a genetika i podrijetlo samo bi joj pomogli u političkom usponu. Već je 17. srpnja 1972. U Zagrebu primljena u SKJ (knjižica H00071855). Osamostaljivanjem Hrvatske Jaca se, kao i mnoge partijske larve, vješto ugradila u HDZ.

I tek je danas, nakon četiri godine i mnoštva izbornih pobjeda, taj domoljubni pokret za samostalnu i suverenu Hrvatsku, Hrvatska demokratska zajednica, prerasla u suvremenu građansku stranku desnog centra. Te ugrađene partijske larve, držale su HDZ u stanju trajnog političkog pokreta atribuirajući ga etiketama ruralne desnice i neprosvjećenog konzervativizma. Partijske ličinke poput Jadranke Kosor u međuvremenu su postali mega kukci zaodjeveni u nebesko plavu stranačku boju. Fertilni i nezaustavljivi novu su hrvatsku demokraciju na svim razinama i u svim prilikama kontaminirali starim komunističkim svjetonazorom i antihrvatskom histerijom.

„Intervju“ Jadranke Kosor s mandatarom Tihomirom Oreškovićem, tj. s novinarom Davorom Jurkovićem u TV emisiji „U zdrav mozak“, dobra je prezentacija tko je i što Jadranka Kosor. Ona se, dakle, ipak nadala takvom telefonskom pozivu i odmah je zagrizla. Oprezna je bila samo iz razloga stare partijske paranoje: naime po svom partijsko-sovjetskom umu misli da netko prisluškuje njen telefon (jer je važna), naravno i telefon mandatara Tihomira Oreškovića, pa se nije dala u velike razgovore i dogovore, štedjela se za razgovor u četiri oka, ali je u šest minuta razgovora bez imalo suzdržavanja iznijela svoju političku umišljenost, jasno i glasno u telefonsku slušalicu iznijela svoje osobne ambicije. Hinjenom suzdržanošću umislila je da stječe bolju pregovaračku poziciju – a silno joj je sve to imponiralo. Očigledno je da sve vrijeme, od kad se zna tko je mandatar, očekivala je njegov poziv. Je li ona normalna? Jaca je doista uvjerena da ima što ponuditi Tihomiru Oreškoviću i da je ona na bilo koji način potrebna novoj hrvatskoj Vladi?!

Mlado „skojevče“ Jadranka Kosor od oca nepoznatog (Kosor je nikada nije priznao), nećaka čuvenog četničkog vojvode s Papuka, Dušana Vlaisavljevića iz Bučja – poznatog četničkog legla oslobođenog akcijom 123. brigade HV za Božić 1991. – odgojena je u udbaškoj obitelji poočima Kosora iz sela Kosori, općina Oklaj pored Drniša, „uglednog“ djelatnika SDB-a, poslije raspoređenog u Pakrac. U toj je „naprednoj“ četničko-udbaškoj obiteljskoj sredini pokupila ono prijetvorno gedžovansko ponašanje i niski udbaški moral, a nakon primanja u SKJ 1972. godine slijedi usavršavanje i dorada partijskog zanata na raznim partijskim seminarima, da bi se finale boljševičkog kaljenja zbilo u visokoj partijskoj školi u Kumrovcu (1983. Godine), naročito u osobnoj poduci s tada uglednim partijskim seniorima i nešto mlađim ideološkim kadrom.

Kao militantna partijka odmah se istaknula kao „borac protiv klero-fašističke Crkve“ a svojim izjavama o „klasnoj borbi demokratskog centralizma“ i hvalospjevima samoupravnom socijalizmu odmah je zapela za oko drugu Dušanu Dragosavcu, pa je već 1986. godine kooptirana u najviše Partijske organe SRH.

Svojim konjolikim izgledom nije se mogla uhljebiti na televiziju, (to joj je uspjelo sa sinom), pa je zbog svog izgleda svoju medijsku afirmaciju usmjerila na radio. Napredak u HDZ-u može zahvaliti silnoj političkoj ambiciji i laskanjem, a nije zanemariv ni pad kriterija kod kolega političara, pogotovo u noćnim satima kancelarijskog rada i dežurstva. Jaca im je znala olakšati estrus i pomoći da im se glave ne rasprsnu. Laskanjem i sluganskom podložnošću osvojila je i narcisoidnog Ivu Sanadera, zato joj je i pružio prigodu da ga do daljnjeg zamjeni na poziciji predsjednika stranke.

Jaca je naučila i znala da se izdaja i ulizništvo najbrže i obilato isplaćuju pa je aktiviranjem starih partijsko-udbaškim veza, a u tijesnom dogovoru sa Zoranom Milanovićem i Stjepanom Mesićem, strpala Ivu Sanadera u Remetinac. I čim je postala (imenovanom) predsjednicom HDZ-a, odmah je u stranci uvela uliznički ustroj i u dogovoru sa starim naredbodavcima nastavila s razbijanjem HDZ-a i zatiranjem istine o Domovinskom ratu.

Izbore za Sabor 2011. Jadranka Kosor zapravo je prepustila Partiji, a 2009. godine i predsjedničke izbore. Činjenica je da Jaca nije zastupnica više ni u Hrvatskom saboru, i to je vrst lustracije, ali ne Zakonom o lustraciji nego prirodnim zakonom. U tijeku smo sazrijevanja jednog velikog domoljubnog pokreta, HDZ-a, u modernu građansku stranku. Današnji HDZ, pobjednik parlamentarnih izbora, da druge pobjede u posljednje četiri godine ne nabrajamo, započinje svoju obnovu i preporod odlaskom Jace Kosor s mjesta predsjednika stranke i dolaskom novih ljudi. Jadranka Kosor ili Vlaisavljević, kako joj drago (ili na Tri kralja), na mjesto predsjednice HDZ-a (sa Ivom Sanaderom u Remetincu) i u dogovoru s Partijom trebala je potpuno marginalizirati političku snagu HDZ-a. Borbom protiv hrvatskih branitelja i progonom kriminalaca, ali samo iz HDZ-ovih redova, vodila je uništenju HDZ-a i zatiranju ideje samostalne i suverene Hrvatske.

Pretvorba HDZ pokreta u HDZ stranku desnog centra nemoguća je ako se HDZ ne oslobodi svih svih koji promišljaju boljševički i imaju bilo kakav dug prema Partiji ili pak nose bilo kakvu neiskrenost prema suverenoj Republici Hrvatskoj. I to je vrst lustracije, onaj početak i mnimum političke razboritosti koji svaka građanska i demokratska parlamentarna stranka u RH mora učiniti. Istu mjeru treba poduzeti i Crkva u Hrvata, kao što je to učinila crkva u Poljskoj. Kad je državotvorstvo u pitanju, onda nema svetih krava, tajanstvenih pasišta i čarobnih biljaka.

Nije Jadranka Kosor više važna, ona je tek paradigma što se ispod maske razvikanog hrvatsva može kriti. Jaca je nestala iz svih kombinacija otkad je HDZ iz pokreta postao stranka, a tome ima samo četiri godine. Njeni istomišljenici i svi koji su ju bespogovorno služili u razbijanju HDZ-a moraju dobro razmisliti što rade u Hrvatskoj demokratskoj zajednici i što su radili sve ove godine. Razmisliti i učiniti što se od njih očekuje.

 

L. C.

Share
0