Čula sam posljednjih dana mnogo iznenađenja niskim profilom, gotovo nevidljivošću suđenja generalu Aleksandru Vasiljeviću za ratne zločine nad hrvatskim ratnim zarobljenicima u logorima u Srbiji, pred osječkim sudom. Jer, osim prvih najava, suđenje je medijski potpuno zanemareno.
U višestoljetnim vremenima stranih gospodara, s izuzetkom starojugoslavenskog i endehazijskog razdoblja, postojao je i djelovao Hrvatski sabor, održavajući i simbolički i praktički ideju hrvatske državnosti.
Nazočnost Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a BiH, na obilježavanju godišnjice osnivanja Republike Srpske 9. siječnja izazvala je burne reakcije u Hrvatskoj, a da o Baščaršiji i ne govorimo. Mustafa Cerić, predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa, šalje brižno „prijateljsko“ pismo Hrvatima, pišući o Čoviću i Dodiku kao potpaljivačima bosanske vatre i djeliteljima BiH na tragu Milošević-Tuđmanova dogovora. Osudama se pridružio SPD-ov zastupnik u Bundestagu Josip Juratović.