Gotvo sam zadovoljan, a ponekad kažem i poprilično, kako je nadbiskup Marin Barišiću propovijedi, na blagdan Marijina uznesenja, u Sinju istaknuo primjer naše junakinje iz Knina primalje u kninskoj bolnici ovim riječima:“ Ne znam je li među nama, ali danas pozdravljam gospođu Jagu Stojak, primalju bolnice „Hrvatski ponos" u Kninu (pljesak vjernika).

Čestitam, gospođo Jago, na kršćanskom ponosu. Jaka si, Jago, jer uza sve poteškoće povezuješ vrata vjere i vrata života, svojom savješću svjedočiš nedopustivim da majčina utroba postane grob, a prestane biti vrata života. Kolike će majke i očevi s ovakvim svjedočenjem odustati od smrti svog djeteta te ljudski, majčinski, roditeljski prihvatiti svoje čedo? Kolike su Jage u odgoju, zakonodavstvu, kulturi i zdravstvu, pa i u strankama sputane u svojoj ljudskosti, ugrožene u savjesti, zarobljene u slobodi?Ali Jaga je prihvatila posljedice“. (Slobodna Dalmacija, 15. kolovoza 2013.)

>>Josip Jović: Savjest Jage Stojak i zakon iz 1978.

Manje, ali usuđujem se reći vrlo škrto sam zadovoljan izjavom Komisije HBK Iustitia et pax, o poštivanju savijesti pri sudjelovanju u pobačaju, povodom istog događaja koja glasi: „Podržavajući nadležne u bolnici u povlačenju odluke o nepravedno danom otkazu, u Izjavi se podsjeća na bitne okolnosti koje treba uzeti u obzir. Ustav Republike Hrvatske jamči svakome slobodu savjesti i vjeroispovijesti. Odbijanje svakog, pa i medicinskog osoblja da sudjeluju u pobačaju, glas je savjesti, a u mnogim slučajevima i praktični odraz vjeroispovijesti osobe koja time odbija sudjelovati u ubojstvu nerođenog djeteta. I Zakon o sestrinstvu daje medicinskim sestrama pravo na priziv savjesti te pravo odbiti zdravstvenu njegu, ako se to ne kosi s pravilima struke. Nigdje nije izneseno da je odbijanjem sudjelovanja primalje u prekidu trudnoće, koji je počela provoditi kninska bolnica, bilo ugroženo zdravlje ili život majke, a očito je da je ista osoba više puta ranije odbila sudjelovati u prekidima trudnoće. Zakon o primaljstvu ne sadrži priziv savjesti, no nigdje u opisu djelatnosti primalje ne predviđa prekid trudnoće, već opisuje sadržaje zdravstvene skrbi o majci i djetetu.“

Riječ je o poštivanju savijesti, kako glasi izjava, pri sudjelovanju u pobačaju. Pitam: zašto, dalje u tekstu, se spominje termin „prekid trudnoće“ u više navrata, a jednom ipak i „ubojstvo nerođenog djeteta“. Čemu ovdje baratanje s tri pojma ili termina: pobačaj, ubistvo nerođenog djeteta i prekid trudnoće? Ono zašto je junakinja Jaga dobila otkaz bilo je što nije htjela sudjelovati u ubistvu nerođenog djeteta, a vraćena je...neka netko točno definira, zbog čega? Ali sigurno nije jer je spasila time život djeteta; a što se zapravo desilo s tim djetetom nitko ni riječi u tisku ili elektronskim medijima, kao ni u propovijedima ili izjavi Komisije HBK.

Jaga se vratila(predpostavljam) na posao i vjerojatno će saznati, što mi ne znamo, da li je pobačaj obavljen. Usuđujem se reći(prorokovati): visoku cijenu će ovaj narod platiti samo za ovo jedno dijete u kninskoj bolnici, zbog kojeg Jagu proglašavamo hrabrom a ubojice i dalje rade „svoj posao“ u „Hrvatskom ponosu“(bolnici u Kninu) i drugdje. Ako to naši pastiri (biskupi) ne uoče neće proći mnogo vremena a da nam se Stvoritelj života i svega vidljivoga i nevidljivoga ne očituje. Strah me je da nam „Lijepa naša“ ne prijeđe u ruke drugih gospodara.

Sijećam se kad sam kao dječak-školarac čuvao svoje ovce na paši, u mom rodnom selu Prugovu; znalo bi se dogoditi da se poneka ovca zaplete u draču, a otkrio bih to pri tjeranju stada s paše natrag u staju, brojanjem, tj. jesu li sve na broju. I, kako ono stoji u Evanđelju, ostavio bi stado tu negdje na okupu i potražio bi izgubljenu. Nađem, često bi tako bilo, izgubljenu zapletenu u draču. I eto ti posla; obavio bih to, kako kada, više ili manje vješto, ali izderanih ili, kako se kaže kod nas, ogrebanih ruku, uz to i krvavih. E, nije bilo druge, ne zbog straha od roditelja nego bi mi bilo i žao te jadne ovce. I, što je sada za usporediti: tko je vrijedniji; ovca ili malo nerođeno dijete?

Zato ovih dana i vremena, često i prečesto spominjem naše biskupe(pastire) pa evo sada i njihovu Komisiju Iustitia et pax, koliko se konkretno zauzimaju za ugrožene (konkretne) svoje ovce, ne samo propovjeđu ili izjavama, nego na konkretne adrese državnih institucija, ispod prozora njihovih ureda(to su one drače gdje se ovce zapletu), a da ne spominjem konkretnim pobožnostima: adoracije, križni putevi, Gospine krunice i slično.

Ne, neću to prestati spominjati i navoditi kako je naš blaženik Alojzije Stepinac upravo predvodio navedene pobožnosti i savko malo Euharistijske kongrese po nabiskupiji i drugdje gdje su ga pozivali. U tome je prekinut, osudom na zatvor i zatočenje. A sve je to bila kampanja protiv tri velika zla u Hrvatskoj: psovka, pobačaj i oskvrnuće dana Gospodnjega (nedjelja).

To su one mjere kojima mi(ona deklarativna katolička većina), ovdje u hrvatskom narodu odmjerujemo Bogu, pa nam On, kako reče u čuvenoj propovijedi, 31. listopada 1943., na trgu ispred zagrebačke katedrale, odmjeruje ovim ratom.(propovijed nadbiskupa Stepinca)

Da, da, ništa od izjavica i od pohvala ako se ne ide ogrebanih ruku, u spašavanju.

Nikola Bašić