Kada je u Francuskoj prije petnaestak godina bio izglasan PACS (građanski ugovor solidarnosti), jedna od medijskih eksponiranih osoba koja se za njega žustro zalagala bila je Frigide Barjot (pravim imenom Virginie Tellenne), novinarka, spisateljica, publicistica koja je zajedno sa svojim mužem specijalizirana za ironiju, satiru i sarkazam. Kada joj se prije desetak godina u Lurdu dogodilo obraćenje, nije se odrekla ni svojih štikla, ni svoje minice, ni svojega britkoga jezika, nego ih je počela koristiti za druge ciljeve. U travnju 2009., na primjer, papi Benediktu XVI. uručila je 32.000 potpisa podrške njegovim stajalištima o korištenju kondoma.

Između predavanja u Dubrovniku i povratka avionom u Pariz, Frigide Barjot ovoga je kolovoza svakako htjela doći u Međugorje. Bio je to kratak ali intenzivan posjet: večernja Misa, uspon na Brdo ukazanja po mraku, klanjanje, noćenje, povratak.

Manifestacije protiv „braka za sve“

Kada je novoizabrani francuski predsjednik 2012. najavio donošenje zakona o „braku za sve“ koji će homoseksualnim parovima dati ista prava kao i heteroseksualnima, Frigide Barjot je organizirala otpor najšire moguće društvene lepeze i naišla na masovan odaziv. Manifestacije u Parizu i cijeloj Francuskoj okupile su milijunska mnoštva. Cilj manifestacija bio je spriječiti donošenje zakona o „braku za sve“. Zakon je ipak donesen, manifestacije nisu postigle svoj cilj ali su podigle na noge milijunska mnoštva.

„Sada treba raspetljati ono što se zapetljalo, razdvojiti ono što se pomiješalo“, kaže Frigide Barjot. Cijelu akciju želi podignuti na višu razinu, naime da brak kao zajednica muškarca i žene uđe u Ustav. Ako to uđe u Ustav, zakon o „braku za sve“ automatski pada. Ako brak opet bude samo za heteroseksualne parove, onda će laička država morati donijeti poseban zakon za homoseksualne parove, prilagođen njihovim specifičnim potrebama. „Budući da je homoseksualna veza po naravi neplodna, nikako ne smije uključivati ona prava koja se odnose na djecu“, kaže. Treba zakon za heteroseksualce i zakon za homoseksualce, a ne „brak za sve“ i „PACS za sve“, čime se jednim potezom pera administrativno dokida spol. „Brak za sve“ i „PACS za sve“ su praktična primjena rodne ideologije.

Građanska akcija na europskoj razini

Frigide Barjot sada želi lobirati kod kandidata za nadolazeće izbore (europske 2014., zatim francuske lokalne i onda francuske parlamentarne i predsjedničke 2017.) da podrže određene ciljeve, točnije:

1.    Unošenje u Ustav definicije braka kao zajednice muškarca i žene

2.    Podizanje prava djeteta iznad svih drugih prava

3.    Ozakonjenje specifične Civilne unije za istospolne parove

4.    Jamčenje prava na priziv savjesti

Istovremeno želi podignuti cijelu problematiku na europsku razinu i surađivati s udrugama u zemljama u kojima se pokreću slične inicijative.

„Ja sam katolik i ja to ne ću učiniti“

Frigide Barjot je udata i ima dvoje djece. Doživjela je obraćenje u Lurdu 2004. godine. Vjeru je produbljivala čitajući i slušajući Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. U to je vrijeme radila „skrivenu kameru“ za jednu od najgledanijih emisija u Francuskoj. Na posao je dolazila u majici s likom Benedikta XVI. na kojoj je pisalo: „Ne diraj mi moga Papu“. Suradnici su mislili da je to jedna od njezinih šala. Jednoga ju je dana urednik tražio na snimi prilog na temu muslimanskog vela u kojemu bi jedna časna sestra (???) trebala ići tražiti posao u sex-shopu (!!!). Odgovorila mu je da je previše lako govoriti o muslimanskoj marami izrugujući se Katoličkoj crkvi. Predložila je snimati u prozirnoj burki jer veo časnih sestara nema veze s muslimanskom maramom. Urednik na to nije pristao, nego je ustrajao na svojoj ideji. Na to mu je rekla: „Ja sam katolik i ja to ne ću učiniti“. I izgubila posao. I svoju kreativnu energiju počela investirati na drugom području.

Crkvu osjeća kao svoju, njoj pripada, ali zna razlikovati vjersku i civilnu razinu. Svoje poslanje vidi na društvenoj razini a ne unutar zatvorenog kruga katolika. Kao katolkinja koja živi u svijetu osjeća bilo današnjeg vremena i postavlja se na civilnu razinu da bi doprla do svih. S osobama homoseksualnih sklonosti želi surađivati u svemu što služi općem dobru.

Novi siromasi našega vremena trebaju pomoć Crkve

S Frigide Barjot u Međugorje je došao Clément Borioli, član kolektiva „Homovox“. Čini se da je ta francuska inicijativa rođena upravo u Međugorju. Znajući da agresivne homoseksualne udruge ne izražavaju stajališta svih osoba s homoseksualnim sklonostima te da onima moji misle drugačije da ne daju doći do riječi, jedna je djevojka (koja ima prijatelja u tim krugovima) baš u Međugorju došla na ideju da se otvori Internetski portal na kojemu će se čuti i drugo mišljenje.

Clément Borioli pridružio se manifestacijama protiv „braka za sve“ i zbog toga doživio velike neugodnosti od strane homoseksualaca, ali i od strane pobožnih katolika. Clément kaže da nije bio predodređen postati homoseksualac, nego mu je spolni odgoj u školi – neprimjeren njegovoj dobi – ucijepio strah od ženskoga tijela. Smatra se žrtvom rodne ideologije. Clément je vjernik, katolik, mladić koji smatra da mu homoseksualni čin šteti jer su njime tijelo, duh i duša zauvijek obilježeni, ranjeni. Ne usuđuje se prići djevojkama jer se boji da bi ih mogao samo povrijediti. Iako bi želio biti otac, ni to se ne usuđuje jer kaže da ima „previše patnje, previše rastava, previše djece koja pate“. „Svatko ima svoj križ“, kaže. „Ovo je moj i ja ga nosim. Dogodi se da pod njim padnem. Treba se izliječiti, skinuti taj križ…“

Želi djelovati kao most između Crkve i osoba s homoseksualnim sklonostima da bi razbio šutnju koja na tu temu vlada, da bi Crkva organizirala pastoralno djelovanje među takvim osobama i iščupala ih iz čeličnog zagrljaja LGTB udruga. U sadašnjoj situaciji, ti se ljudi sa svojim pitanjima i problemima nemaju kome obratiti osim LGTB udrugama, što je za njih loše, dok LGTB udruge likuju. Smatra da svećenici trebaju posebnu izobrazbu da bi se mogli s time suočiti. Kaže da su osobe s homoseksualnim sklonostima novi siromasi našega vremena i da trebaju pomoć Crkve.

Lidija Paris