Uoči početka planiranog popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini, prvog nakon 22 godine, nenadano je iskrsnulo i jedno pitanje koje se izravno tiče i susjedne Hrvatske. Naime, riječ je o velikom broju bosansko-hercegovačkih Muslimana (Bošnjaka) koji su se nakon raspada Jugoslavije lažno izjasnili kao Hrvati i po toj osnovi stekli hrvatsko državljanstvo te dobili domovnice.

Prema pisanju portala hercegbosna.org „Na popisu stanovništva 1991. godine, u BiH 755.895 osobe su upisane kao Hrvati. U knjigu državljana Republike Hrvatske od 1991. do 2000. godine upisalo se preko 1,1 milijun osoba, rođenih u BiH i pri tome su se izjasnili Hrvatima! Od kuda tolika anomalija?

Preko 400.000 Muslimana je na osnovu starih dokumenata u kojima su se oni ili njihovi roditelji izjasnili Hrvatima dobilo mogućnost upisa u Hrvatske državljane, pri tome su pod punom krivičnom odgovornošću potpisali izjavu da su i sami Hrvati!“ (v. članak „Panika u Cazinskoj krajini“, wwwhercegbosna.org, 14.9.2013.) Prema mišljenju autora, svi „Hrvati“ koji se na predstojećem popisu izjasne kao Bošnjaci mogli bi ostati bez hrvatskih domovnica i putovnica, odnosno trebalo bi ih izbrisati iz knjige državljana!

Malo je vjerojatno da će se takvo nešto i dogoditi, jer i sadašnja SDP-ova i bivša HDZ-ova vlast imaju veliko iskustvo u olakom dijeljenju hrvatskih domovnica strancima, uključujući tu i kojekakve kriminalce i otvorene neprijatelje hrvatskog naroda. Najsvježiji primjer takvog ponašanja mogli smo vidjeti prije mjesec-dva, kada je, na preporuku ministarstva kulture, ministar unutarnjih poslova osobno uručio hrvatsko državljanstvo poznatom glumcu Emiru Hadžihafizbegoviću; pri tome ga nije nimalo smetala činjenica da je riječ o čovjeku koji je za vrijeme rata u BiH širio najprimitivniji „govor mržnje“ (kao što tvrdi redatelj Oliver Frljić), a nakon rata, kao ministar kulture sarajevskog kantona, zabranio dogovoreni Thompsonov koncert u Sarajevu, i tako vrlo jasno pokazao što misli o „pravima“ tamošnjih Hrvata koji su Thompsona i pozvali! (Možda je upravo ova posljednja okolnost bila dodatna preporuka za dodjelu domovnice poznatom šovinistu?!) Emiru ipak treba priznati da se nije lažno izjašnjavao kao Hrvat, poput tisuća svojih sunarodnjaka iz BiH, i tako stekao prava koja mu ne pripadaju. Najviše je takvih slučajeva zabilježeno u Cazinskoj krajini, prostoru koji, osim Cazina, obuhvaća i susjedne općine Veliku Kladušu, Bihać i Bosansku Krupu.

Prema posljednjem popisu stanovništva iz 1991., koji je jedini službeni podatak kojim raspolažemo, u Cazinskoj krajini živjelo je 200.000 Muslimana, 30.000 Srba i samo 6.600 Hrvata. Odakle danas deseci tisuća „Hrvata islamske vjere“ na tom području? Jesu li se tamošnji Muslimani-Bošnjaci iznenada nacionalno osvijestili? Ako je doista tako, onda bi i predstojeći popis stanovništva u BiH trebao potvrditi svojevrsnu „rekroatizaciju“ tog prostora. Međutim ako se, prema očekivanjima, samo malobrojni stanovnici tog prostora izjasne Hrvatima, Republika Hrvatska morala bi pokrenuti proces revizije državljanstava, odnosno izbrisati tamošnje Muslimane-Bošnjake iz reda svojih građana. Ne odnosi se to samo na Cazinsku krajinu, iako je taj slučaj najjasniji; devedesetih godina domovnice su se dijelile šakom i kapom čak i osvjedočenim neprijateljima hrvatskog naroda, a da javnost nikada nije dobila objašnjenje zašto se to čini?! Ako je doista riječ o 400 tisuća Muslimana, onda je to najveća podvala hrvatskom narodu još od stvaranja Jugoslavije! (To bi bilo otprilike kao da SAD preko noći prime u državljanstvo 30 milijuna Meksikanaca!) Da je hrvatska službena politika doista htjela pomoći Hrvatima u Herceg-Bosni, moglo se domovnice podijeliti Muslimanima iz „spornih“ dijelova BiH, npr. srednje Bosne i Mostara, kako bi se olakšao položaj tamošnjih Hrvata raseljavanjem njihovih protivnika.

Umjesto toga, domovnice su podijeljene na područjima koja su za hrvatske nacionalne interese nevažna ili čak opasna, poput gusto naseljene Cazinske krajine, koja graniči sa rijetko naseljenim tzv. „mekim trbuhom Hrvatske“, i gdje bi svako masovnije doseljavanje stranog stanovništva opasno ugrozilo teritorijalnu cjelovitost države. Razmišlja li netko u Zagrebu o tome, ili nas Europska Unija mora prisiliti da, zbog sigurnosnih razloga, provedemo reviziju domovnica?

Kako je krenulo, uskoro bi i Mevlid Jašarević i njegove vehabije iz Gornje Maoče mogli dobiti hrvatske putovnice!

Dinko Pejčinović