Na konklavama prije dvije godine za novog papu izabran je kardinal Mario Bergoglio, argentinski isusovac koji si je, pomalo neočekivano, uzeo ime Franjo.

Htio je time pokazati svoju otvorenost siromašnoj crkvi, crkvi koja ne uživa u blagodatima, već ljudima, pripadnicima te iste crkve koji žive na marginama društva, poniženima, zlostavljanima, potrebitima. Već svojim prvim potezima pokazao je da ga ne zanimaju salonske borbe vatikanskih kardinala, već upravo suprotno, počeo je sa čišćenjem kardinalske gramzljivosti i beneficija.

Za mene koji pratim crkvena zbivanja bilo je to svojevrsno iznenađenje. Ali ne sasvim. Danas skromno kažem kako je moj favorit bio bostonski nadbiskup, kardinal Sean Patrick O`Malley, OFM Cap. Taj skromni kardinal prošao je u svom biskupskom životu podosta trnovitog puta. Služba ga nije mazila. Kao profesora sa znanjem španjolskog i portugalskog jezika, papa Ivan Pavao II imenuje ga biskupom dijeceze St. Thomas na američkom Djevičanskom otočju (Mali Antili). Sa samo 40 godina, tada među najmlađim biskupima u svijetu, O`Malley kreće na svoj prvi pastirski pohod. Na Malim Antilima susreće se s mnoštvom beskućnika i oboljelima od AIDS-a. Radeći s marginaliziranim skupinama, vraća im vjeru i nadu da i njihov život jednako vrijedi, iako žive na rubu društva.

U narednom razdoblju, biskup O`Malley susrest će se s novim izazovima. U biskupije Fall River i Palm Beach poslan je kako bi raščistio pedofilske skandale koji su potresali cijelu Katoličku Crkvu u SAD-u. Vrlo brzo poduzima odlučne korake, traži oprost od žrtava, isplaćuje im naknadu bez sudskih procesa i što je najvažnije, snagom biskupske službe beskompromisno kažnjava sve svećenike koji su činili zlo.

Vrhunac svoje karijere, biskup O`Malley doživljava 2003. kada biva imenovan bostonskim nadbiskupom. U financijski bankrotiranu nadbiskupiju, pogođenu pedofilskim skandalima, nadbiskup Patrick unosi svježinu i novi vjetar. Milijuni ljudi osjećaju da njihov pastir suosjeća s njihovim patnjama i dijeli težinu njihovih života. Prodaje nadbiskupsku palaču i useljava se u mali sobičak u potkrovlju bostonske katedrale. Njegovu skromnost i zauzetost u pastoralu uviđa i papa Benedikt XVI koji ga na konzistoriju 2006. kreira za kardinala Svete Rimske Crkve te O`Malley postaje jedini kardinal kapucin na svijetu. Najočitiji primjer skromnosti kardinala O`Malleya ogleda se u tome što iako kao kardinal Rimske crkve ima privilegiju nositi grimiz, nije se odrekao svog kapucinskog habita kojeg i dalje ponosno nosi.

Papa Franjo mnoge je iznenadio kada je za novog krčkog biskupa imenovao kapucina dr. Ivicu Petanjka, dosadašnjeg gvardijana osječkog kapucinskog samostana. Za poznavatelja crkvenih prilika uvijek je neobično da novi biskup u biskupiju dolazi „sa strane“, odnosno da nije rodom iz biskupije kojom mu je povjereno upravljati. No to je i znakovito. Papa, u suradnji s apostolskim nuncijem u dotičnoj zemlji, posegnut će za takvom odlukom ako u dotičnoj biskupiji neke stvari nisu na mjestu. Međusobna netrpeljivost klera, narušeni odnosi u biskupiji, loše vođenje samo su neki od razloga zašto za biskupa mora doći čovjek s drugog kraja zemlje. Na kraju krajeva, zbog istih razloga, tadašnji biskup krčki Josip Bozanić imenovan je zagrebačkim nadbiskupom. U konkretnom slučaju, još je više znakovito da je po prvi puta u hrvatski episkopat ušao jedan kapucin, mali brat svetog Franje. Fra Ivica Petanjak dobio je tako zadaću ponovno izgrađivati crkvu Isusovu, na onim postulatima kako ih je zamislio i zadao osnivač njegovog reda. Skromno, s ljubavlju brinuti se o povjerenom mu stadu, ne težeći za slavom i moći koju nerijetko izaziva biskupska služba, nego odlučno zaorati njivu Gospodnju.

Vraćam se na početak teksta. Aktualni papa, iako Isusovac, nadjenuo si je ime Franjo te tako odredio smjernice po kojima će djelovati. Imenujući novim biskupom krčkim kapucina Ivicu Petanjka, papa Franjo daje smjernice i hrvatskim biskupima na koji način voditi Crkvu Božju. Poruka je to da bi se i hrvatski biskupi trebali konačno spustiti među narod, izaći iz svojih palača i propovijedati zajedno sa svećenicima Evanđelje i Kraljevstvo Božje. Pri tom nije bitno u kakvom će se automobilu voziti biskup, hoće li imati zlatni ili srebrni lanac, koliko grama će težiti njegov biskupski prsten. Važna je samo ljubav prema Kristu i svakom čovjeku. Sudeći po prvim izjavama novog biskupa krčkog Ivice, njemu će biti dosta samo njegov kapucinski smeđi habit i kapucinske sandale, baš kao i kardinalu Patricku O`Malleyu.

Sljedeći nauk svetog Franje, fra Ivica će biti novi tip hrvatskog biskupa. Ići među siromašnu Crkvu, gradeći je na Evanđelju i ljubavi Kristovoj prema svakom čovjeku. Želim mu da u tome uspije i nadam se da su njegovim izborom zapuhali novi vjetrovi u Katoličkoj crkvi u Hrvata. Drugim riječima, Duh Sveti zapuše kad se najmanje nadamo.

 

Tomislav Stipić

Share
0