Pet redaka - Rimski dnevnik svećenika Ivana Tomasa 1943.-1944., Priredio Domagoj Tomas, Papinski hrvatski zavod svetoga Jeronima u Rimu, Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku i Biskupski ordinarijat Mostar, Rim-Osijek-Mostar, 2014.

Svi putovi vode u Rim, nu iz Rima natrag i naprijed ne moraju uvijek biti bistriji pogledi, kao usotalom i s drugih strana svijeta. Ovo se pravilo ne odnosi na cijeli niz pojedinaca u koloniji hrvatskih svećenika koja se našla u Rimu tijekom Drugoga svjetskog rata, a među njima istaknuto mjesto zauzima svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije don Ivan Tomas (1911.-1992.).

Njegov život i djelo, uostalom kao i mnogih hrvatskih uglednika u emigraciji tijekom olovnih jugokomunističkih vremena, slabo su istraženi.

Iz knjige "Pet redaka", koja u uvodnom dijelu sadrži i biografske podatke, izdvajam tek kako ga je biskup Čekada 1941. poslao na doktorski studij u Rim te je tamo kao pitomac tadašnjega Ilirskog zavoda sv. Jeronima pohađao poslijediplomski studij na papinskom sveučilištu Gregoriani.

Tomas je, kako ističe mostarsko-duvanjski biskup mons. Ratko Perić, vodio Hrvatski program Radio Vatikana od 1954. do 1962. Tomas se, podsjeća mons. Perić, u to mračno doba jugoslavenskoga komunističkog sljepila u domovini, koje se urotilo protiv katoličanstva i hrvatstva, svojim znalačkim emisijama junački odupirao pogubnim idejama, vjerujući u nepobjedivost Crkve i u pobjedu hrvatskoga naroda.

Pritom mu je, smatra Perić, kardinal Stepinac bio vrhunski svjedok i ideal vjerskoga i nacionalnog identiteta. Tomasov glas dopirao je tako do slušatelja u Domivini.

Kako je Tomas uporište svoga rada pronalazio u djelovanju nadbiskupa Stepinca i hrvatskoga episkopata, priređivač knjige pozivajući se na biskupa Perića posebno ističe njegov rad na rasvjetljavanju mračnoga doba komunističkoga sljepila u Domovini.

Pritom se poziva na Zajedničko pastoralno pismo hrvatskih biskupa od 24. ožujka 1945., u kojem izražavaju lojalnost Svetoj Stolici kako bi demantirali klevete neprijatelja Crkve te traže jednakost pred zakonom svakoga čovjeka, a ujedno prosvjeduju protiv ubijanja i progona nevinih hrvatskih svećenika i vjernika katolika.

Kao posebno važno u tom pastoralnom pismu, što se danas najčešće prešućuje, biskupi su iznijeli tvrdnju da hrvatski narod u tisuću godina nikad nije zanijekao svoju nacionalnost te da je u Drugom svjetskom ratu samo iskoristio neotuđivo pravo za uspostavom vlastite neovisne države.

Prepoznajući pak želje vlastitoga naroda hrvatski su biskupi poduprli državu jer je to pravično, pa stoga upozoravaju kako nitko nema pravo optuživati građane hrvatske države ili njezine biskupe, što su poduprli čvrstu odluku hrvatskoga naroda, na što imaju pravo i po Božjem i po ljudskom zakonu.

Ovaj poduži uvod potrebno je istaknuti kako bi se mogle odrediti koordinate svećeničkoga i ljudskog djelovanja don Ivana Tomasa, koji do kraja života nije prestao širiti istinu o svom hrvatskom narodu, njegovoj vjeri, kulturi i mučeničkom stradanju u komunističkoj Jugoslaviji.

Uostalom, događaji potkraj osamdesetih i početkom devedesetih godina samo su potvrdili žrtvu, rad i zauzimanje cijeloga niza hrvatskih svećenika, koji su bili u t. zv. slobodnom svijetu glas porobljene, mučeničke i raseljene Hrvatske.

Štošta bi se se dalo izdvojiti iz bogatoga vjerskoga, kulturnoga, humanitarnoga i humanističkog te publicističkog Tomasova rada, nu ovdje tek podsjećam kako su izmijenjene političke okolnosti i nastojanja vatikanske politike oko uspostave odnošaja s komunističkim zemljama prisilile don Ivana da napusti Radio Vatikan, a u konačnici i Zavod sv. Jeronima.

Nu unatoč svim poteškoćama Tomas se okrenuo publicističkom i nakladničkom radu pa zahvaljujući tom ustrajnom i mudrom svećeniku u emigraciji je otvoren prostor za procvat hrvatske nacionalne historiografije, a nemale su mu zasluge i oko proglašenja prvoga hrvatskog sveca sv. Nikole Tavelića.

Srž ove knjige ipak su njegovi dnevnički zapisi, koje svakodnevno bilježi od 1. siječnja 1943. do 25. ožujka 1944. godine. Zapisi imaju svoju historiografsku vrijednost, posebice za proučavanje povijesti hrvatske rimske kolonije tijekom Drugoga svjetskog rata, ali i općenito hrvatske emigracije.

Oni, osim kroničkih zapažanja, imaju svoju religioznu, odnosno kršćansko-katoličku, ali i filozofsku dimenziju duboko utemeljenu u Kristu.

Filozofske refleksije oslanjaju se na Augustinovu filozofiju povijesti pa znatnim dijelom i rimske ratne nevolje gleda kroz tu prizmu.

Duboko mu je i temeljito povjerenje u opću i univerzalnu Crkvu, kojoj je Kristov namjesnik Sveti otac. Političke pak i društvene silnice koje Tomas registrira u svakodnevnim susretima ni danas nisu ništa manje aktualne.

Za nas su posebno interesantna njegova razmišljanja o Domovini pa talijansku ratnu katastrofu, znatnim dijelom motri i kroz zla što su ih Talijani činili katoličkim Hrvatima po hrvatskim zemljama.

U nas se često zdravo za gotovo uzimala primjerice Fortisova karakterizacija hrvatskoga naroda kao divljaka i barbara, samo zato što je u svom propagandističkom djelu "Viaggio in Dalmazia", kao europski intelektualac, s visine i oholo motrio jednostavan život po Dalmatinskoj zagori.

Nu iskrena hrvatska vjera i dobroćudnost koje pak probijaju kroz Tomasove bilješke nadilaze neiskrenost, šovinizam i t. zv. mediteranski nered u ćudoređu "Latinina", koji se može, kao u zrcalu ogledati upravo u Tomasovim redcima.

Za hrvatsko nacionalno i vjersko pouzdanje ovo je upravo jako potrebna knjiga!

 

Mate Kovačević

Share
0