Već u noći objave rezultata prvog kruga predsjedničkih izbora bilo je jasno da je Ivo Josipović unatoč Pirovom vodstvu, kad se uzme u obzir razdioba ostalih glasova, u zaostatku za kandidatkinjom Kolindom Grabar Kitarović. Da je toga bilo svjesno oboje kandidata, vidjelo se i iz njihovih izravnih obraćanja te noći.

Uskoro je uslijedio i znak za početak protuofanzive što ga je nimalo uglađenom izjavom započetom s "Previše je krvi proliveno ..." dao neočekivano lošim rezultatom uzdrmani kandidat ljevice. Je li Đuru Glogoškog – junaka u ratu ali i u miru - Josipović vidio u prvom ili drugom dijelu te rečenice, u tom trenutku možda nekome i nije bilo jasno, no nedugo potom stvar se skroz razbistrila.

Naime, da bi se nepovoljni trendovi preokrenuli, u štabu štovatelja Maršala osmišljene su dvije spektakularne akcije. Iako su se pokazale dovoljno učinkovitima da pogode bilo pasiviziranog dijela sklonog mu biračkog tijela i izbornu utrku učini neizvjesnom, u konačnici ipak nisu bile dostatne za pobjedu. Kako ne bi umrljao svoje pijanističko odijelo i brižljivo njegovan mu lik i djelo, "Mister 80%" morao je ostati pozadi, a za izvedbu ta dva besramna rušilačka ataka mobilizirani su dragovoljci i servisi kojima prljavština bolje leži. Štoviše, moglo bi se reći da im stoji k'o salivena.

Za prvo takvo djelo poslužili su se scenarijem koji sigurno nije osmislio netko tko je u mladosti bezbrižno čitao krimiće ili ljubavne romane, već se vjerojatno oduševljavao požutjelim almanasima staljinističkih čistki na njihovu povijesnom vrhuncu. Kao izvođače radova trebalo je naći ljude posebnog kova i još posebnije dijagnoze, ljude koje bi suvremena medicina svrstala u rubno područje, tamo daleko i duboko gdje se zbog zanemarivanja odgoja savjesti u nedokučivom bezdanu ljudske duše sastaju psihopat i sociopat. U nekim, pak, krajevima za takve nesretnike rabe izraz "nesoj", čija struktura nedvojbeno pokazuje kako se za karakterizaciju zahvaćenih takvom vrstom poremećaja u narodu nije upamtila riječ.

Među onima koji ispunjavaju ove zahtjevne uvjete našla su se trojica kuk(urik)avnih ništarija - jedan koji se predstavio kao novinar pa proveo medijsku topničku pripremu – ostala dvojica ministri, jedan čak Vladin predvodnik u zadnjoj godini svog i njezinog bezglavog glavinjanja, a drugi koji ministar zapravo više i nije, samo to još ne vidi - i "čestitala" godišnjicu ranjavanja heroju Domovinskog rata Đuri Glogoškom pokušavajući mu oduzeti čast i dostojanstvo. Jest, pokazalo se kako oni koji časti i dostojanstva nemaju, ne mogu ih ni drugome oduzeti. No, kako se sličan sličnome raduje, ova akcija bez presedana praćena sumanutom svirkom medijskih fanfara ipak je polučila određen uspjeh.

Ipak, da bi se mobiliziralo one koje "krasi" savršen propuh između ušiju i sablasna praznina u prsima - one kojima se tepa da su pametni, kritički raspoloženi građani, jer su nimalo kritički usvojili servirane im isprazne frazetine, a k tome se još a priori protive svemu i svačemu i ne podnose nikog i ništa, pa da bi izabrali i svoga moraju prethodno začepiti nos - trebalo je ispod stola odlijepiti prije pet godina odloženu već tada prožvakanu žvaku. U samom finišu kampanje išlo se na sigurno i opet tamburalo onu staru, na prethodnim izborima dobitnu pjesmicu: Izađite na izbore kako drugi ne bi odlučili umjesto vas! Promatra li se taj poziv lišen konteksta, očito je kako se radi o čistoj tautologiji, samorazumljivoj istini. Jer, doista, ne izađete li na izbore, bjelodano je jasno kako će drugi, ma kako birali, odlučiti umjesto vas.

No, da bi ta neutralna fraza poprimila bljutav okus i neugodan miris, pokrenuta je bjesomučna orkestrirana kampanja s ciljem lociranja i identificiranja tog "drugog". Tako taj "drugi" prestaje biti neki apstraktni, bilo koji birač i postaje netko određen, netko od koga prijeti opasnost, netko slikom i izgovorenom i pisanom riječi kao snajperskom optikom jasno označen, potom još i kompromitiran lokacijom svoga prebivališta. Cilja se, naravno, na Hrvate izvan granica Republike Hrvatske, ponajprije one u BiH.

Već na dan prvog kruga izbora kao svojevrsna štih proba, u ranim poslijepodnevnim satima na teletekstu Nove TV prenesena je vijest o iznimno visokom odazivu u BiH. Pri tom su se u toj kući pozvali na kolege iz sarajevskih medija koji BiH Hrvate "simpatiziraju" skoro kao novinari u Hrvatskoj. Sasvim predvidljivo, rezultati su tu neobično rano plasiranu vijest ubrzo demantirali, budući je u prvom krugu na biralište izašla tek sedmina Hrvata u BiH u odnosu na prvi krug prethodnih predsjedničkih izbora. Razlog tomu leži u činjenici da je smanjenjem broja biračkih mjesta sa 124 na 15 i njihovim smještanjem u svega 4 grada Hrvatima u BiH pristup biralištima bitno otežan, u praksi velikoj većini njih koji bi htjeli ostvariti biračko pravo i onemogućen.

No, medijski bubnjari u tome nisu vidjeli nikakav problem, već, prije će biti, slavodobitno rješenje. Nekoliko dana prije izbora počelo je upoznavanje javnosti s planiranim organiziranim dolascima autobusa s biračima iz cijele Hercegovine u Mostar. Na sam dan izbora nezapamćene gužve nastale uslijed malog broja biračkih mjesta, k tome još smještenih u istoj zgradi, iskorištene su za širenje panike i prikazivane kao najezda onih "drugih". A ti "drugi" su, eto, bili spremni satima čekati u redu samo kako bi odlučili umjesto "poštenih građana" koje od biračkog mjesta u prosjeku dijeli pet minuta lagane šetnje. A to što je tih "drugih" izašlo tek šestina u odnosu na drugi krug prethodnih izbora na kojima im je izlaznost i tako bila znatno ispod prosječne u RH, proizvođači će magle i jala radije prešutjeti. Štoviše, to su, po svoj prilici, doživjeli dvostrukim dobitkom!

A gdje ima ovih "drugih", ili preciznije rečeno onih "drugog" reda, mora biti i "prvih". A "prvi" su – ili u najmanju ruku nisu "drugi" - valjda oni koji su dolazili ostvariti biračko pravo autobusima iz smjera istoka, pa, recimo, smanjili prednost kandidatkinje Grabar Kitarović u Vukovaru s 12% u prvom krugu na svega 3% u drugom. Neobična pojava, pogotovo uzme li se u obzir kako su u svim usporedivim gradovima trendovi u drugom krugu išli njoj u korist. No, u druge gradove nisu sletjele "Laste" usred zime. Ipak, Ivi Josipoviću ni "Laste" nisu donijele proljeće na Pantovčaku. Dok su izvješćima o ogromnoj izlaznosti u Mostaru potpaljivali i huškali one koji se nahuškati daju, znatno je slabije primijećena činjenica da je u sredinama u kojima obitavaju "teritorijalci" (kako ih sada zovu kad baš moraju iako ih pamtimo i pod drugim nazivima) i njihovi jataci iz ne tako davnog rata, uz pomoć rođaka im pristiglih "Lastama" izlaznost više nego udvostručena, ponegdje i utrostručena u odnosu na prvi krug. Može se naslutiti kako je ovom "previdu" pripomoglo i to što su izborni rezultati u tim sredinama dijametralno suprotni onima u BiH.

Ali "Prvi" bi mogli biti i oni koji su Hrvatskoj prekasno pripojeni da bi srasli s hrvatskim nacionalnim bićem, pa bi, kako ni sami još nisu na čistu tko su i što su, s njom radije imali što manje posla. Recimo, oni kojima su puna usta sloboda i liberalizma, a tako su hermetički medijski izolirani da i najtiši drukčiji glas do njih vrlo teško dopire. Stoga i nije neko iznenađenje što u toj silnoj različitosti kojom se rado diče postižu tako uniformne izborne rezultate kao da se nisu makli iz osamdesetdruge.

Kako bilo, vrijedi primijetiti da zakonsko rješenje koje uređuje biračko pravo ne poznaje "prve" i "druge". Naime, biračko se pravo ostvaruje samim hrvatskim državljanstvom, bez obzira gdje pojedini državljanin prebivao. No, kako banda ne priznaje zakon, što je uostalom i bandom čini, tu će jednostavnu činjenicu u duhu tradicije svojih mentalnih, nerijetko i bioloških prethodnika ne samo ignorirati, već i posve izvitoperiti. Tako smo cijele izborne večeri i danima poslije bili medijski bombardirani time tko je pobijedio u Hrvatskoj a kome su pobjedu donijeli "drugi". Sa zebnjom, ali i nadom, iščekivalo se hoće li glasovi "drugih" biti presudni. Jednu minornu i nevažnu statističku činjenicu loši su izborni gubitnici – doduše ne izravno već posredno preko pijuna zbijenih oko njih -umjetno napumpavali u prvorazredan politički problem, pritom zdušno podržavani priručnom medijskim batinom. Na benignu i nadasve preciznu opasku jednog analitičara u TV studiju kako se radi o protuustavnim izjavama, voditelj izborne večeri na jednoj televiziji stao je zabezeknut, gotovo kao da je progutao žabu. Upravo u tome leži glavni problem. Banditizam, huškačko novinarstvo i širenje ozračja moralne panike, nemira i podjela uskraćivanjem prava na točnu i potpunu informaciju postalo je konvencija, prešutna norma ponašanja medija na nacionalnoj razini. I kako se onda ne pitati što li još samo trebaju učiniti da im se napokon uskrati koncesija?

Posve je drugo pitanje može li se trenutno zakonsko rješenje poboljšati. Oni koji bi biračko pravo hrvatskim državljanima s prebivalištem izvan Hrvatske rado uskratili često se pozivaju na famozni "argument" (ne)plaćanja poreza koji je među hrvatskim malograđanima stekao kultni status i pretvorio se u svojevrsnu dogmu. Ipak, ovaj "argument" previđa neugodnu istinu da je ukupni iznos uplaćenih poreza hrvatskih državljana s prebivalištem u Hrvatskoj manji od utroška tako prikupljenih sredstava, a koja se opet najvećim dijelom odnose na isplatu plaća i mirovina iz kojih se prethodno izdvaja porez i uplaćuje u proračun, pa tako sve u krug. Efektivno gledano, podaci surovo pokazuju kako ovaj "perpetuum mobile" donosi neto gubitak, poznat još i kao proračunski deficit koji uz manjak u trgovinskoj razmjeni s inozemstvom ujedno predstavlja generator duga Republike Hrvatske.

Taj dug čine manjim one djelatnosti i financijski transferi u kojima je Republika Hrvatska na dobitku. Tu spadaju doznake iz inozemstva koje u iznosu reda veličine milijardu eura godišnje rođacima u domovini šalju Hrvati iz bijelog svijeta, dok Hrvati u BiH pozitivno utječu na robnu razmjenu Hrvatske s inozemstvom. Naime, BiH je jedina zemlja na svijetu s kojom Hrvatska ostvaruje znatan vanjskotrgovinski suficit od više stotina milijuna eura godišnje. U tome je znatna zasluga tamošnjih Hrvata koji iznadprosječno sudjeluju u kupnji hrvatskih proizvoda, ali i kao trgovci, dobavljači, distributeri i zastupnici hrvatskih tvrtki predstavljaju sponu prema ostalim potrošačima hrvatske robe u toj zemlji. Imajući u vidu navedeni ogroman suvišak u trgovini s BiH, zaista bijedno i jadno zvuči cinično hvastanje kako se za Hrvate u BiH "velikodušno" izdvaja tričavih 20 milijuna kuna temeljem ustavne obveze prema Hrvatima izvan RH. Naravno, praćeno nezaobilaznim medijskim moraliziranjem čime se opet raspaljuju niski nagoni u lobotomiziranom dijelu javnosti.

Konačno, zamislite na trenutak da ste vlasnik poduzeća koje radi s gubitkom. Koga biste pitali za savjet vezano uz budući smjer razvoja tvrtke: upravljače i zaposlenike u pogonima koji posluju s dobitkom ili one koji tvrtki čine gubitak? Analogno tome, uzme li se materijalni doprinos zajednici kao bitan čimbenik za ostvarenje biračkog prava, Hrvati izvan Hrvatske trebali bi biti favorizirani i privilegirani, nikako diskriminirani i onemogućavani u njegovu ostvarenju.

Da su nedjeljni izbori bili održani pod fer uvjetima barem u BiH, tj. da su primijenjena iste mogućnosti pristupa biralištima kao na prethodnim izborima (inače, skandalozno izmijenjene dva mjeseca pred izbore), lako je izračunati da bi ukupna razlika u korist nove hrvatske Predsjednice Kolinde Grabar Kitarović iznosila nešto više od stotinu tisuća glasova. A to više ne bi predstavljalo tijesnu, već sasvim komotnu izbornu pobjedu. Nadalje, da se omogućilo dopisno glasovanje Hrvatima u europskim i prekooceanskim demokracijama, ta bi razlika izvjesno bila i veća. Time bi i prostor za naknadne otužne jadikovke nečasnih izbornih gubitnika i njihovo pravljenje još blesavijima nego što to jesu bio bitno manji.

 

Grgur S.

Share
0