Dvadeset i deveti siječnja 2015. godine ostat će upisan u hrvatskoj povijesti kao dan kada predsjednik takozvanog Hrvatskoga sabora Josip Leko nije dopustio hrvatskim braniteljima, prosvjednicima pod šatorom pred Ministarstvom branitelja u Savskoj 66 u Zagrebu, tada već 102 dana, tj. 100-postotnim ratnim invalidima Domovinskog rata da njihov predstavnik, 100-postotni ratni vojni invalid prve kategorije Đuro Glogoški, govori 10 minuta i pred zastupnicima obrazloži razloge njihova prosvjeda i njihove već dobro poznate zahtjeve.

Predsjednik Sabora Josip Leko bio je uporan u svome protivljenju, iako je više zastupnika HDZ-a i HDSSB-a to zahtijevalo, jer, kao, taj zahtjev nije u skladu sa poslovnikom Hrvatskoga sabora, a on se, tobože, mora držati propisa.

   Sami znamo koliko su se puta razni bjelosvjetski politički dužnosnici, kao gosti, obraćali zastupnicima Hrvatskoga sabora. Hrvatski branitelji, njih više u invalidskim kolicima i obučeni u majice s natpisom "100% za Hrvatsku", prosvjedno i ogorčeno su napustili saborsku dvoranu, uz povike "Sramota za hrvatsku državu!".

   Neki su i plakali, što je bilo strašno za vidjeti i doživjeti nama svima čestitim Hrvatima, kakvi smo većina, i koji smo vidjeli taj nezamislivi prizor, te i sami plakali.

   Znači, najveći moralni autoriteti koji su sve žrtvovali i spremni i dalje sve žrtvovati za hrvatsku državu Republiku Hrvatsku i koji su sebe ugradili u temelje obnovljene hrvatske države, nemaju pravo u svome Hrvatskome (državnome) saboru progovoriti o svojim problemima, problemima svoje države i svojim zahtjevima.

   Da apsurd bude veći, to im ne dozvoljavaju oni koji su trenutačno na vlasti i koji ništa nisu žrtvovali za hrvatsku državu, nego samo na prevaru došli na vlast i koriste sve privilegije, istodobno uništavajući sve vrijedno u toj državi i rušeći njezine temelje, jer je normalno, što narod kaže, da "pod lošim krovom trpi čitava zgrada".

   Nakon izlaska hrvatskih branitelja iz saborske dvorane, Josip Leko je još imao obraza govoriti kako oni svojim prosvjednom nikako ne znaju što hoće, te ih tako dodatno vrijeđa i provocira.

   No, sigurno on to sve ne čini na svoju ruku, nego u dogovoru sa divljačkim neotesanim takozvanim predsjednikom Vlade Republike Hrvatske, Zoranom Milanovićem. On je se izvukao iz Hrvatske kada je bila najpotrebnija njezina obrana od velikosrpske agresije. Za njega je Republika Hrvatska "slučajna država", koju nikada nije želio, hrvatski narod mu je "apsurdan narod", a mega zločinac Tito mu je, prema vlastitom priznanju, važniji državnik od dr. Franje Tuđmana.

   Za njega i njegovu mafiju na vlasti hrvatski branitelji su neprijatelji i teret, s kojima on i njegovi ne žele ni razgovarati, ako ne bi htjeli njih slušati i ponašati se kako oni žele. On tako dodatno vrijeđa hrvatske branitelje, prosvjednike koje podržava bar 90% svih hrvatskih branitelja i bar 90% cijeloga hrvatskoga naroda u domovini i izvan domovine. Njemu je važnija fotelja njegova moralno upitnog i sramotnog prostaka, takozvanog ministra branitelja Predraga Matića i dvoje njegovih pomoćnika, zamjenice Vesne Nađ i pomoćnika Bojana Glavaševića, negoli svi hrvatski branitelji i cijeli hrvatski narod.

   Zoran Milanović i njegov kartel sve njih prosvjednike smatra teroristima s kojima nema pregovora i tako ih nevjerojatno vrijeđa. Stičem dojam da to sve čine namjerno kako bi izazvali branitelje na nasilne akcije, izazvali kaos i rušenje hrvatske države. No, vidimo da su hrvatski branitelji bolji od anđela, te smatram da dalje tako trebaju izdržati u mirnome prosvjedu do ispunjenja njihovih zahtjeva, a nipošto se ne dati isprovocirati. Budući da ne traže ništa posebno, nego promjenu u svome resoru, mislim da bi se trebali obratiti za pomoć i potporu i međunarodnim udrugama vojnih veterana i ratnih vojnih invalida, kao i takvim udrugama u okviru NATO-a.

   Nadam se da će se na tome planu rješenja pozicije hrvatskih branitelja prosvjednika na prvome mjestu zauzeti i, hvala Bogu, nova predsjednica, gospođa Kolinda Grabar Kitarović, odmah nakon svoje inauguracije.

   Hrvatski branitelji prosvjednici, izdržite mirno u svome prosvjedu i svojim zahtjevima i sigurni smo da ćete, uz Božju pomoć i molitvu svih nas, sigurno ponovo pobijediti.

   Za vaše suze u Hrvatskom državnom saboru krivci će svakako skupo platiti kad-tad. Bog je spor, ali dostižan. Krivce neće ostaviti nekažnjene!

 

Ružica Ćavar

Share
0