Trump je objavio kako suspendira planirano bombardiranje Irana, posebno civilnih ciljeva i mostova, na dva tjedna. I to na zahtjev pakistanskog premijera Shehbaza Sharifa i Field Marshala Asima Munira.

U zamjenu traži da Iran potpuno, odmah i sigurno otvori Hormuški tjesnac za međunarodni promet.

Što se točno događa

U kontekstu aktualnog rata Trump je već nekoliko puta postavljao ultimatume Iranu: otvori tjesnac ili ćemo razoriti vašu energetsku infrastrukturu i mostove što bi imalo ogromne posljedice za iransku ekonomiju, civile i globalne cijene nafte. Posljednji rok bio je noćas, utorak 7. travnja po američkom vremenu. Umjesto da krene u veliki napad pristao je na dvotjednu pauzu uz posredovanje Pakistana.

Što to vjerojatno znači (analiza, a ne samo spin)

Diplomacija dobiva prostor. Trump voli takav pristup: maksimalni pritisak, zatim prijetnje i javno 'ja sam jak', pa onda odgoda kad netko ponudi pregovore. To mu omogućuje da kontrolira situaciju i da 'pobjeđuje bez nepotrebnog krvoprolića' ako Iran popusti. Pakistan, koji ima dobre veze i s Iranom i s Kinom i Saudijcima, očito igra ulogu posrednika.

Pritisak na Iran se nastavlja. Dva tjedna nisu vječnost. Ako Iran ne otvori tjesnac ili ne napravi ozbiljan pomak u pregovorima, prijetnja ostaje na stolu. Trump je već ranije odgađao rokove, bilo je više takvih 'odgoda' u posljednjih par tjedana, ali svaki put zadržava opciju eskalacije.

Ekonomski i strateški razlozi

Otvaranje Hormuškog tjesnaca je ključno jer je to glavna arterija za naftu iz Zaljeva. Zatvaranje ili ograničavanje diže cijene energenata širom svijeta, što šteti i američkoj ekonomiji. Trump želi brzi 'win' kako voli govoriti ili dogovor koji Iranu oduzima nuklearne ambicije i kontrolu nad tjesnacem, ili dovoljno snažan udar da režim Mula oslabi.

Genijalnost ili klasični Trumpov stil?

Ovaj manevar definitivno je mudar potez. Pokazuje snagu, prijetnje su bile vrlo oštre, čak vulgarne, a istovremeno izbjegava trenutnu veliku eskalaciju koja bi mogla uvući SAD u još dublji rat. Neki kritičari kažu da je to njegov klasičan TACO, 'Trump Always Chickens Out'. Kombinira mrkvu i batinu, silu i pregovore, što je njegov prepoznatljivi pristup. Vidjeli smo slično s Kinom, Sjevernom Korejom, Meksikom.

U konačnici, ovo nije kraj priče, riječ je o samo novoj rundi u igri visokih uloga. Ako Iran napravi ustupke u sljedeća dva tjedna, moglo bi doći do primirja ili šireg dogovora. Ako ne, očekujemo nastavak pritiska, možda i jače udare. Situacija je fluidna, ovisi o tome koliko su obje strane spremne trpiti i popustiti.

Ivica Granić / Facebook

Share
0