Utakmica je bila prava drama, Bosna i Hercegovina je izvukla 1:1 protiv Italije a onda dobila penale 4:1 i izborila plasman na Svjetsko prvenstvo 2026. Italija opet propušta Mundijal, treći put zaredom, što je za njih priličan šok.

Što se tiče slavlja u regiji vidljivo je da se pobjeda slavila i među Hrvatima u BiH ali i u Hrvatskoj. I među Hrvatima u SAD. To su činjenice, uostalom mnogi mediji su prenijeli.

E sad. Poznato je kako kad Hrvatska gubi ili ispadne slavlje kod nekih komšija zna biti pretjerano i poprilično otrovno. Blago rečeno.

Pa bi bilo dobro kada bi i komšije izvukle neku pouku iz sinoćnjeg iskrenog hrvatskog navijanja, ipak je vrijeme maknuti se od tog balkanskog športskog patriotizma, koji kod nekih prelazi u nešto drugo. Nije baš fair play, ali nažalost dio je tamošnjeg folklora.

Zastave na tribinama? Na utakmicama reprezentacije BiH, i sinoć ali i inače, apsolutno dominiraju ljiljani, dakle zastava Armije RBiH iz rata 1992.–1995. Dok državna zastava BiH, plavo-žuta s trokutom i zvijezdama, ona se vidi rijetko, sporadično ili skoro nikako na utakmicama. Sinoć, ako sam dobro pratio, u Zenici nije bila niti jedna. Možda mi je poneka promakla, ali svakako zanemarivo, ljiljani dominiraju. Osobno mi je teško zamisliti kad igra hrvatska reprezentacija da nema niti jedne državne zastave na tribinama, čini se kako nekima ipak nije, draže su im ratne.

'Ljiljani' su bili službena zastava i Armije i Republike BiH u ratu i neposredno nakon rata. Današnja službena zastava, iz 1998., donesena je odlukom OHR-a, upravo zato što Srbi i Hrvati nisu prihvaćali ljiljane jer je riječ isključivo o bošnjačkom simbolu, a ne građanskom. Bošnjaci na sva usta zagovaraju građansku BiH a svi javni simboli, na bilo kojem velikom državnom natjecanju ili skupu, isključivo su ratni i bošnjački. Besmisleno.

Kao i sinoć, na utakmici državne reprezentacije. Čemu onda licemjerje, ili treba mjenjati ili treba otvoreno kazati kako navijači BiH mašu onim što njima predstavlja identitet i emociju, a ne kompromisnom zastavom, mnogi je, kako se čini, još uvijek doživljavaju kao nametnutu i bezdušnu. Nije smiješno koliko je tužno i simptomatično za BiH. Država ima tri konstitutivna naroda, ali reprezentacija na tribinama isključivo djeluje kao da predstavlja samo jedan dio stanovništva. Nije da su i drugi narodi u regiji operirani od toga, samo što u BiH to ide do krajnosti, Daytonski sporazum i aktualna politika nisu stvorili niti približan zajednički identitet, zapravo su ga još više fragmentirali.

Zaključno, bilo bi dobro da na tribinama bude više službenih zastava BiH ako već i 'drugi' igraju za nju. To zahtijeva širu promjenu atmosfere, a ne samo navijačke volje, što je, bojim se, u Sarajevu svjetlosnim godinama daleko.

Stoga komšije, dok god identitet vežete uz ratne simbole, umjesto uz državu, džaba krečite, ovakve slike će se ponavljati, a to je za državu čista katastrofa.

Uglavnom, čestitke BiH na plasmanu, zaslužili su ga na terenu, apsolutno! Ali 'tribinska slika' nije dobra, podsjeća koliko su 'neki' još uvijek daleko od normalnog športskog rivalstva, bez tereta povijesti.

Osobno bi mi bilo drago da se nekom čudnom igrom sudbine i spletom najnevjerojatnijih okolnosti na SP susretnu Hrvatska i BiH, bila bi to silno dobra utakmica.

 

Ivica Granić / Facebook

Share
0