Rat je počeo! Partija ne puca samo po šavovima, u njoj se događa stravična metamorfoza koja iz ranjene zvijeri prerasta u masovnog ubojicu zdravog razuma. Sandra Petrović Jakovina u ime izbornog stožera Ive Josipovića najavila je kako će zatražiti od Ustavnog suda ocjenu ustavnosti izbora nove hrvatske predsjednice.

Kao, navodno predsjednica nije pobijedila, jer nije dobila više od polovice glasova svih birača izašlih na izbore. Koliko je meni poznato, a nisam pravnik, drugi krug predsjedničkih izbora predstavlja borbu dva kandidata i pobjednik je onaj tko dobije relativnu većinu. Dakle, pobjednika legitimira i jedan glas više. Poništeni glasački listići su naprosto – nevažeći! – i nisu ključni u proglašenju pobjednika.

Teoretski, moglo se dogoditi da je Kolinda na izborima dobila 2 glasa, Josipović 1 a ostalih dva milijuna i 200 tisuća mogli su biti nevažeći. Pobjednik bi bila Kolinda, jer je dobila glas više od Josipovića. No, imbecilne ideje, trenutno me ne zamaraju. Puno mi je zanimljivija krvožedna dinastička borba u Partiji.

Odmah po objavi ove „einsteinovske“ ideje, stigli su demantiji iz same Partije. Reagirao je i još uvijek aktualni predsjednik Josipović koji je razvlastio mladu SDP-ovu lavicu izjavom kako ona govori u svoje ime jer je stožer raspušten u izbornoj noći.

Javio se i pretendent na mjesto predsjednika Partije, primorsko goranski župan Zlatko Komadina koji je osporio relevantnost ovakvih gluposti.

Možda najoštriju kritiku svojoj partijskoj kolegici neizravno je uputio predsjednik Hrvatskog sabora i Glavnog odbora Partije, Josip Leko. U svojoj izjavi je podsjetio kako je novoizabranoj predsjednici uputio iskrene čestitke a kako se u nadležnosti DIP-a i Ustavnog suda ne želi miješati.

Zoran Milanović šuti

Ako malo bolje pogledamo rakurs ovih demantija, vidjet ćemo da dolaze od osoba koje se sa Zoranom Milanovićem u mnogočemu ne slažu.

Ivo Josipović vjerojatno teško proživljava poraz iako ga je stoički podnio u izbornoj noći. Ipak, svjestan je i Josipović da najveće zasluge za njegov poraz ima Zoran Milanović. U kampanji je Josipović od njega bježao kao vrag od tamjana, ali Milanović bi uvijek nekako pronašao put da svojim doskočicama i izljevima bijesa dodatno Josipoviću nasapuna dasku. Pitanje svih pitanja je i u tome je li Milanović iskreno priželjkivao pobjedu Josipovića ili mu je bilo svejedno. Svjestan je i Milanović da mu vlast izmiče svakim danom, da će na izborima biti potučen do nogu, a onda vjerojatno i detroniziran s čela Partije. Možda se vodio onom narodnom „neka i susjedu crkne krava“.

Zlatko Komadina prvi je najavio da će Milanoviću biti protukandidat na unutarstranačkim izborima. Pjenio se Komadina kad su mu sudruga Linića izbacivali iz stranke, čovjek je imao osjećaj da je Komadina u takvom naletu da će u najmanju ruku Milanovića zavezanog dovesti na glavni zagrebački trg i dati raji da se malo poigra. No, Komadina je, u stilu prepredenog aparatčika, brzo stao na loptu, uvidjevši kako se još nije stvorila revolucionarna masa koja bi ga vinula na partijski tron.

Josip Leko jedan je od rijetkih Račanovih kadrova u Partiji. Ako ne i posljednji. Njegova riječ ima težinu, pa čak i onda kada po stoti put u jednom danu progovori o demokraciji i proceduri. No Josip Leko itekako je svjestan da Partija kakvu je stvarao sa svojim intimusom Račanom više ne egzistira. I ne samo to, odgovoran kakav je, Leko promišlja na koji način spasiti što se spasiti da kako SDP ne bi nestao s političke scene Hrvatske.

Ne treba zaboraviti ni Tonina Piculu. Njegovo „odlučno možda“ sigurno bi moglo pomrsiti račune Milanovićevoj „odlučnoj bahatosti“ jer fronta nezadovoljnika sve je veća. Možda je novoizabrana predsjednica bila u strahu kako će istrpjeti sve napade s lijeva kad preuzme dužnost. No, ne mora se brinuti.

Milanovića neće srušiti niti HDZ, a vjerojatno niti Kolinda Grabar Kitarović. I Vlada i SDP razgradit će se sami od sebe, poput šumeće tablete u čaši vode. Što će se nakon toga dogoditi, i tko će nakon ovih međusobnih razračunavanja naslijediti ime i imovinu Račanove Partije, teško je iz današnje perspektive kazati.

 

Tomislav Stipić

Share
0