Hrvati, mjereno brojnošću u matičnoj državi, u usporedbi s drugim narodima spadaju u vrh europskih država po zastupljenosti u rasijanosti ili dijaspori, ali Republika Hrvatska nema sređene odnose sa svojom dijasporom. 

Molim zaljubljenike u izraz iseljeništvo i iseljenici, da izbjegavaju te izraze, jer Hrvati u dijaspori nisu iseljenici u pravom značenju tog izraza, nego su se našli u dijaspori ili rasijanosti raznim progonima, bijegom pred opasnošću od neprijatelja, odlazkom u svijet "trbuhom za kruhom", radi naobrazbe...

Ne ulazeći dublje u povijest, Hrvati su počeli brojnije napuštati svoju domovinu pojavom okrutnih turskih osvajanja. To vrijeme se približno poklapa s odkrićem Amerike pa među prvim Europljanima nalazimo u Americi i Hrvate. U to doba radi turske okrutnosti počinju i hrvatski egzodusi u europske države, primjerice u dijelove Italije do Verone i na jugu u Molešku pokrajinu, k tomu u razne dijelove Habsburgškog carstva, primjerice: Gradišće, Šopronj i dalje sve do Moravske... Dakle, Hrvati izvan iskonske domovine nisu iseljenici, nego su Hrvati u rasijanosti ili u dijaspori.

Odlazili su Hrvati u Zapadnu Europu i drugdje na školovanje i znatan broj takvih je ostajao u novom obitavalištu. Među takovima je veliki broj istaknutih učenjaka i umjetnika svjetskog glasa, od kojih evo primjerice samo nekoliko imena kroz povijest do danas: Herman Dalmatin, Ivan Stojković, Andrija Jamometić, Pavao Skalić, Matija Vlačić Ilirik, Antun Dalmatin, Stjepan Konzul, Bartol Kašić, Juraj Križanić, Ruđer Bošković, Ivan Vučetić, Nikola Tesla, Zlatko Baloković, Ivan Meštrović, Lovro Matačić, Lavoslav Ružićka, Ivo Andrić, Vladimir Prelog... Iza ovih, mahom pokojnika, tisuće je istaknutih hrvatskih znanstvenika u svima životnim dobima, koji djeluju u dijaspori.

Stotine tisuća Hrvata je napustilo Hrvatsku poradi velikosrbske diktature u Kraljevini Jugoslaviji 1918. do 1941. Ista i još strašnija nevolja je prisilila Hrvate u političku emigraciju ispred zločinačke komunističke diktature u poraću iza Drugoga svjetskog rata, kao i u ekonomsku emigraciju, napose od 60-ih godina 20. stoljeća. Nazivani su "gostujući radnici na privremenom radu u inozemstvu", a većina je ostala trajno u dijaspori.

Znatan broj Hrvata ostao je živjeti u hrvatskim krajevima koje su okupirali pohlepni Srbi i Crnogorci (Srijem do ušća Save u Dunav, Bačka, Boka Kotorska...)

Veliki val prognanih i izbjeglih Hrvata, napose iz BiH, uvjetovala je velikosrbska genocidna agresija na Hrvatsku i na BiH od 1991. nadalje.

Nijedna od spomenutih skupina Hrvata nisu iseljenici i taj pogrješni izraz bi trebalo napustiti i rabiti pravi izraz: Hrvati u dijaspori ili rasijanosti, pri čemu valja dati prednost internacionalnom pojmu "dijaspori" jer je razumljiv u cijelome svijetu.

Štoviše, ako je čak netko od vrlo malog broja Hrvata bio iseljenik, njegovi potomci u novom obitavalištu nisu iseljenici, ali jesu Hrvati u dijaspori.

Grčku riječ diaspora prvi su primjenili Židovi u progonstvu

Pojam di(j)aspora uveli su Židovi oko 500 godina prije naše ere za svoj prognanički status u Babilonu, da bi se kao pastirski narod odhrvali asimilaciji u najkulturnijoj državi toga vremena. Dijaspora je Židovima značila svojevrstno državljanstvo na tuđem prostoru, što im je omogućilo da su se unatoč brojnih ugroza održali kao narod i konačno su 1948. obnovili svoju državu Izrael. 

Ima još naroda, koji su se održali u tuđini pod pojmom dijaspora (na primjer, Armenci) ili pod sličnim državotvornim pojmovima u rasijanosti ili dijaspori. Primjerice, Švicarci se održavaju trajno u dijaspori kao "Auslandschweizer", što traje stoljećima upisom novorođenih u Švicarskim diplomatskim službama. Nitko u svijetu ne naziva svoje sugrađane izvan domovine iseljenicima, nego samo Hrvatska, točnije njena protuhrvatska i projugoslavenska vlast.

Naziv iseljenici uvele su tuđinske vlasti u Hrvatskoj

Tuđinske vlasti u Hrvatskoj su Hrvatima izvan Hrvatske nametnule naziv iseljenici da ih se tako zauvijek riješe. Pojam iseljenik / useljenik u stranim državama nema nikakav status nacionalnog obstanka, nego je objekt integracije i asimilacije u naciju novoga zavičaja. Zato, za raziku od Židova, koji su se tisućama godina održali kao dijaspora, Hrvati kao "iseljenici" gube svoj nacionalni status već u prvim naraštajima.

Hrvatska treba u svome interesu ustrojiti Ministarstvo za dijasporu

Radi zaštite od denacionalizacije Hrvata "iseljenika" u svima državama svijeta, Hrvatska treba žurno uvesti pojam dijaspora (međunarodno priznati status naroda izvan matične države) za Hrvate rasijane po svijetu i nazivati ih Hrvati u dijaspori. Tomu shodno suverena država Hrvatska - Republika Hrvatska treba ustrojiti Ministarstvo za hrvatsku dijasporu, a ne Ministarstvo za iseljeništvo, kakvo je postojalo za Tuđmanove Hrvatske.

Hrvati u dijaspori su krajnje zanemareni od države Hrvatske!

Iza smrti prvoga predsjednika Dr. Franje Tuđmama, komunistiška (Račan) i orjunaška (Sanader) vlast u RH je posve zanemarila Hrvate u dijaspori, ali rado prima od Hrvata iz dijaspore oko dvije milijarde eura godišnje, koje se šalje obiteljima i rodbini u Hrvatskoj. Komunistički i projugoslavenski aparatčik Milanović je u predizbornoj kampanji promukao od uvrjedljivih i odbojnih govora protiv Hrvata u dijaspori.

U dijaspori ima podjednaki broj Hrvata kao u Republici Hrvatskoj, a Hrvatska nema čak niti ministarsvo za dijasporu. Hrvati iz dijaspore nemaju nijednog svoga zastupnika u hrvatskim vlastima. Zavarava se dijasporu s trojicom Hrvata iz BiH, koji nisu Hrvati iz dijaspore, nego građani svoje suverene države BiH. 

Hrvatima u dijaspori je krajnje otežano glasovanje na svima hrvatskim izborima, pa od oko 4 milijuna Hrvata u dijaspori odazove se na glasovanje jedva nekoliko tisuća Hrvata. 

HTV emitira tjedno jednu oko polusatnu emisiju za Hrvate izvan domovine, a većina dijasporskih država imaju cjelodnevne TV-emisije za svoje sugrađane u dijaspori. Čak susjedna Srbija i Republika Kosovo imaju Ministarstva za dijasporu i svakodnevni 24-satni tv-program za dijasporu.

Pri popisu stanovništva RH ne obuhvaća Hrvate u dijaspori

2011. Hrvati u dijaspori nisu bili obuhvaćeni tim popisom. Republika Hrvatska, točnije projugoslavenski elementi u vlasti, sprovodi u svemu državno maćehinstvo prema Hrvatima u dijaspori. 

Od brojnih primjera evo samo dva: 

1. Za ishođenje nekih dokumenata, Hrvati u dijaspori moraju plaćati enormno više iznose, nego drugi narodi u dijaspori. Primjerice, Mađari daju gratis svojim sugrađanima u dijaspori mađarske osobne iskaznice, putovnice i drugu dokumentaciju. 

2. Republika Hrvatska je obznanila Zakon, kojim zabranjuje Hrvatima u dijaspori uporabu sintagme "Hrvatska akademija". Taj Zakon je višestuka hrvatska nacionalna sramota, utoliko više, što su kroz čitavu povijest Hrvati u dijaspori stvarali prije Hrvatske akademije, nego Hrvati u domovini i k tome hrvatski zakoni ne vrijede u državama domadarima Hrvata u dijaspori. Hrvati u dijaspori imaju dvije hrvatske akademije: Hrvatska Akademija Amerike - HAA osnovana 1953. u New Yorku i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti dijaspore - HAZUD u Baselu, osnovana 25. ožujka 1978. Titova Jugoslavija je poduzimala sve da ukine Hrvatske akademije u dijaspori i nije uspjela. Titovim stopama i metodama protiv Hrvatskih akademija nastavila je komunistička i orjunaška Republika Hrvatska na svoju sramotu. Taj sramni Zakon treba Republika Hrvatska ukinuti i stvarati sve suradničke odnose sa znanstvenicima, umjetnicima i stručnjacima, učlanjenima u Hrvatskim akademijama u dijaspori. To će biti obostrano koristno.

Republika Hrvatska ne poziva na povratak Hrvate iz dijaspore

Sve države svijeta su otvorene za povratak svojih sugrađana iz dijaspore i čak ih službeno pozivaju na povratak u matičnu državu. Jedino Hrvatska se odnosi odbojno, nemarno i maćehinski prema svojoj dijaspori. Nema službenih poziva iz Hrvatske za povratak Hrvata iz dijaspore, a sigurno bi se vratile tisuće hrvatskih obitelji, recimo iz južno-američkih država, u kojima je životni standard niži nego u Hrvatskoj. Demografija u Hrvatskoj je u zabrinutom padu i jedino Hrvati iz dijaspore, masovnim povratkom mogu dati pozitivni trend hrvatskoj nacionalnoj demografiji.

Glavna svrha ovoga pisma / članka jest ukazati Republici Hrvatskoj na potrebu poboljšanja svih odnosa matične RH sa svojim žiteljima u dijaspori i osnovati Ministarstvo za hrvatsku dijasporu, što će biti obostrano koristno.

 

Mr. sc. Dragan Hazler / Basel

Share
0