Sada, uz ovaj drugi krug predsjedničkih izbora, pruža nam se najbolja prilika da bez dileme izaberemo pravu osobu za novi početak i prosperitet bolje Hrvatske, gospođu Kolindu Grabar Kitarović. Ne propustimo taj dan i spasimo svoju državu, za koju smo dali tolike žrtve u Domovinskom ratu, a i kroz cijelu povijest!

Budući da je Hrvatsko nacionalno etičko sudište, osnovano u Zagrebu 7. lipnja 2014. godine, uz veći broj osnivača i utemeljitelja, istaknutih pravnika, akademika i drugih stručnih značajnih hrvatskih osoba iz hrvatske domovine i cijeloga svijeta, kada je izabrano Predsjedništvo toga sudišta od 11 članova, na čelu sa prof. dr. sc. Zvonimirom Šeparovićem i tajnikom Predsjedništva, dipl. pravnikom, brigadirom Hrvatske vojske Zdravkom Vladanovićem, te da je na svojoj prvoj radnoj sjednici, u Vukovaru, 20. listopada 2014. godine, podiglo argumentirane optužnice za veleizdaju protiv Ive Josipovića, Stjepana Mesića, Vesne Pusić i Milorada Pupovca, kao i da je Prvo sudbeno vijeće Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, na svojoj sjednici u Zagrebu, 10. prosinca 2014. godine, donijelo odluku o prvoj etičkoj osudi za veleizdaju Ive Josipovića, predsjednika Republike Hrvatske i vrhovnog zapovjednika oružanih snaga Republike Hrvatske, uz opširno obrazloženje presude u 10 točaka, jasno je da čovjek s takvom moralno osuđujućom biografijom ne može na demokratski niti bilo koji drugi način dalje obnašati tako značajnu moralnu i političku dužnost predsjednike suverene i demokratske Republike Hrvatske.

   Tekst o osnivanju, utemeljitelju, sastavu Predsjedništva, sjednicama, etičkim optužbama, Prvom sudbenom vijeću i etičkoj presudi, uz opširno obrazloženje, objavljen je u knjižici "Hrvatske veleizdaje", u izdanju Hrvatskog žrtvoslovnog društva i tvrtke Tisak-Gradus d.o.o. iz Sesveta 2014. godine, a CIP zapis dostupan je u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, pod brojem 893742.

   Budući da je, prema narodnom, moralnom, političkom, povijesnom i državnom pravu, a u skladu s rečenim, i prema izvornim osnovama Ustava Republike Hrvatske, suvremena država Republika Hrvatska ustanovljena kao nacionalna država hrvatskoga naroda i država autohtonih nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, i da je ovo tlo lijepe naše domovine obranjeno i natopljeno krvlju naših očeva, djedova i pradjedova - hrvatskih branitelja, kroz 14 stoljeća naše povijesti, jedino mjesto na svijetu gdje mi možemo i trebamo imati svoju suverenu i demokratsku nacionalnu državu, ne smijemo se nemarno i neodgovorno ponašati prema njezinoj sudbini, prepuštajući je u ruke onih koji je nikada nisu željeli, nikada branili, niti za njezino dobro radili, već samo za zlo našega naroda i domovine, ne propustimo svi izaći na izbore u drugome krugu, 11. siječnja 2015. godine, i glasujmo za domoljubnu, plemenitu, osjećajnu, pametnu, sposobnu i čovjekoljubivu predsjednicu Kolindu Grabar Kitarović. Ona nas neće, poput Ive Josipovića, prema britanskoj strategiji, voditi na istok i pogubne jugoslavenske i balkanske integracije, zabranjene i prema Ustavu Republike Hrvatske, članak 141, nego, uz očuvanje suverenosti i dostojanstva hrvatskoga naroda u prijateljsko zajedništvo sa mediteranskim i srednje europskim državama i u suradnju sa zemljama i vojnim savezima zapada, gdje pripadamo i gdje smo uvijek pripadali.

   Ovoga puta nam se zaista radi o biti ili ne biti, kao i na prvome referendumu, 19. svibnja 1991. godine, o opredjeljenju za bolju i prosperitetnu Hrvatsku ili za definitivnu katastrofu Hrvatske.

   Uz sve ovo što je rečeno i što je navedeno u obrazloženju etičke presude Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta o Ivi Josipoviću, potpuno je jasno da se takvoga čovjeka na ovim izborima na demokratski način trebamo riješiti za sva vremena i reći apsolutno "NE" njemu i njegovim jugokomunističkim trabantima, odnosno savjetnicima, kao i svima njemu sličnima.

   Ivo Josipović u svome prvom predsjedničkom mandatu ne samo da nije ništa dobro učinio za Hrvatsku, što mu neki blago govore, nego je zapravo učinio puno zla hrvatskome narodu i državi Hrvatskoj.

   Također se može reći da on, iako je po struci pravnik i profesor na Pravnome fakultetu u Zagrebu, te da puno isprazno govori o pravu i novoj pravednosti, stvarno se ni najmanje ne drži ni pravnih ni moralnih načela, a što bi mu bila i prema Ustavu Republike Hrvatske i prva dužnost.

   Naime, moglo bi se utemeljeno reći da on ne samo moralno, nego ni pravno nikada nije ni bio stvarni predsjednik Republike Hrvatske. To se vidjelo pri samome polaganju prisege za predsjednika Republike Hrvatske. On tom prilikom niti ikada kasnije u svečanim prigodama, jasno predviđenima zakonom, nije stavljao predsjedničku lentu predsjednika Republike Hrvatske i tako je drsko kršio zakon. Nadalje, pri riječima prisege čak je dva puta izbjegao izreći: "Prisežem za predsjednika Republike Hrvatske", izgovorivši na dva predviđena mjesta samo riječ "republike". Znači, on nije prisegnuo da će biti predsjednik Republike Hrvatske, nego samo nekakve nedefinirane republike, a vjerojatno je mislio "Jugoslavije". Dakle, on stvarno ni zakonski nije ni bio predsjednik Republike Hrvatske, ni u prvome mandatu, pa naravno ne smije biti takav predsjednik nekakve republike ni u drugome mandatu.

   Mi sada, hvala Bogu, imamo priliku izabrati pravu predsjednicu Republike Hrvatske, sposobnu i plemenitu gospođu Kolindu Grabar Kitarović. Drugo, takozvani predsjednik Republike Hrvatske neprekidno je, svjesno i podsvjesno, dijelio hrvatski narod i sve građane Republike Hrvatske po ideološkoj i svjetonazorskoj osnovi, stavljajući se redovito na manjinsku stranu, suprotno stavovima i tradiciji velike većine hrvatskoga naroda, kao i drugih poštenih građana Republike Hrvatske.

   Stavljao se je na stranu štetnoga odgoja u hrvatskome obrazovnom sustavu, suprotno stavovima većine roditelja. Ujedno, pred referendum 1. prosinca 2013. godine za istinske i prirodne temelje obitelji, izjašnjavao se u prilog i promicao je protuprirodno poremećeno spolno ponašanje. Djecu nam je, zajedno sa svojim manjinskim istomišljenicima na vlasti, želio i želi odgajati kao neodgovorna bića, koja trebaju živjeti po svojim tjelesnim nagonima na spolnome području, bez ikakva stida, kao da su samo neodgovorna tjelesna bića, bez ikakva morala i duhovnosti, iako je razum, odgovornost i duhovnost glavna odlika ljudskih bića.

   Uzeli su također, uz pomoć antihrvatskih moćnika svijeta, sve značajne medije u svoje ruke, novinare pretvorili u objekte ovisne o volji glavnih urednika, pa nastoje na sve beskrupulozne načine manipulirati sa javnim mnijenjem.

Kada će dr. Dubravko Lepušić postati dr. Bernard Nathanson ili dr. Stojan Adašević?

   Tako i sada, u katastrofalnoj demografskoj situaciji u Hrvatskoj, kada nam se svake godine u prve razrede upisuje više od 5.000 djece manje nego prethodne godine i kada svake godine umire oko 11.000 osoba više nego što se djece rađa, a o iseljavanju mladih da i ne govorimo, svim silama napadaju i linčuju liječnike ginekologe i pomoćno zdravstveno osoblje koji sve više ulažu prigovor savjesti jer ne mogu i ne žele ubijati nerođenu djecu, nego žele spašavati ljudske živote. Ono što je mene i sve poštene ljude, kakvi smo većina, najviše obradovalo u 2014. godini, je to da su svi liječnici ginekolozi u Kliničkoj bolnici "Sveti Duh" uložili prigovor savjesti, kao i u mnogim drugim bolnicama u Hrvatskoj, osim, na žalost, u kliničkoj bolnici časnoga imena "Sestre Milosrdnice" u Zagrebu. To je vjerojatno zbog tvrdoglavosti i zasljepljenosti dr. Dubravka Lepušića. On, umjesto da se zapita kakav je on to čovjek kad ne drži do svetosti nedužnog i nemoćnog ljudskoga života ni do svoje liječničke prisege ("... Apsolutno ću poštovati ljudski život od samoga začeća. Niti pod prijetnjom neću dozvoliti da se moje medicinsko znanje iskoristi protivno zakonima humanosti..."), naziva glupima branitelje tih nedužnih ljudskih života, poput don Damira Stojića i drugih. Njemu očito nisu bile dovoljne molitve i post dva puta po 40 dana u 2014. godini pred Kliničkom bolnicom "Sestre Milosrdnice". On teško shvaća, pa mu treba daleko više posta i molitve da postane dr. Bernard Nathanson ili dr. Stojan Adašević. Isto tako, i režimski novinari obranu ljudskog života iz ljubavi prema tim životima nazivaju "govorom mržnje". Takvo ponašanje je izvan svake pameti i izvan svakih normalnih osjećaja i izgleda da sve to, u nas i u svijetu, vodi onome, kako kaže narodna poslovica: "Kad Bog hoće kazniti čovjeka ili svijet, najprije im oduzme pamet".

   Ima i onih, izmanipuliranih, koji kažu: "Trebamo poštivati pravo izbora". Upitajmo se kakvo je to pravo izbora jedne ljudske osobe da oduzme život drugoj osobi, a da se ne uvažava pravo na izbor te druge osobe? Kakav za tako nešto može biti zakon koji bi trebalo poštivati, a koji se ne temelji na općem moralu? Kad kod nas već postoji zakon o zaštiti i dobrobiti životinja, što je svakako dobro, kako onda ne bi trebalo donijeti zakon o zaštiti ljudskog života od začeća do prirodnoga kraja, jer je valjda svakome jasno da ljudski život počinje od začeća, a ljudi su valjda vrjedniji od životinja? I Isus je rekao: "Ne brinite se tjeskobno, ta puno ste vrjedniji od vrabaca!" (Mt 6, 25-26), no u današnjem tobože civiliziranom svijetu to izgleda nije ni blizu tako! Djecu i mlade se ne uči odgovornom ponašanju, a država ne pomaže onima u nevolji, posebno ako na svijet dolazi novi život. Stoga naravno u državi treba djelovati odgovorna i domoljubna vlast, na čelu sa predsjednikom ili predsjednicom države koji će voditi brigu o boljoj budućnosti zemlje i naroda.

   Sada, uz ovaj drugi krug predsjedničkih izbora, pruža nam se najbolja prilika da bez dileme izaberemo pravu osobu za novi početak i prosperitet bolje Hrvatske, gospođu Kolindu Grabar Kitarović. Ne propustimo taj dan i spasimo svoju državu, za koju smo dali tolike žrtve u Domovinskom ratu, a i kroz cijelu povijest! Ne propustimo odlučni trenutak, 11. siječnja 2015. godine!¨

Dr. Ružica Ćavar

Share
0