Davor Jurkotić je u svojoj emisiji “U zdrav mozak” “ugostio”, između ostalih i dva politička mrtvaca: nekog “bledog” lika koji tvrdi da je bio predsjednik RH, ali mu nitko ne vjeruje, i bivšu premijerku Jadranku Kosor.

Uz Pupovca i Keruma, svi su njegovi “gosti”, izuzev Glavaša koji je mnogo učinio za vrijeme rata, a nimalo za vrijeme mira, zapravo politički gubitnici. Osim što je nasmijao gledatelje, Jurkotić je pokazao koliko su ti politički leševi zapravo gladni vlasti i moći, i ta kanibalska glad je jedino što ih pokreće. Nama običnim ljudima to je nepoznata kategorija i nespoznatljivo koliko takvi ljudi (vajda ljudi?) pate za vremenima kad su im se svi ulizivali, od konobara i vozača do ministara i saborskih zastupnika, koliko im nedostaje moć nad sudbinama te kolika je njihova čežnja i frustracija za vremenima kad su mogli reći: “Znate li vi tko sam ja?!”

Stariji ljudi često kukaju o tomu kako je nekoć bilo bolje, pa ipak, kad se zagledamo u prošlost, recimo prije četiri godine, vidimo HDZ na dnu kaljuže u koju ga je doveo Ivo Sanader i njegova nasljednica Jadranka Vlaisavljević. Nije njezin grijeh što je po majci crna Vlahinja, a otac nepoznat; svi se rađamo grješni, ali se krštenjem očistimo pa i kad se krstimo s 42 godine kao naša Jaca. Bog nam je dao slobodu mišljenja i izabiranja te se po vlastitim odabirima razlikujemo i vrjednujemo. Grijesi naše Jace su višestruki i višeslojni, od učlanjenja u Savez komunista Jugoslavije, što je grijeh mnogih, ne samo njezin, ali se s obzirom na tadašnje stanje činilo probitačnim i koristoljubnim, a tome premnogi nisu mogli odoljeti. Je li doživjela prosvjetljenje, nacionalno osvještenje, je li “progledala” i izvršila pokoru? Cinično je takve promjene svjetonazora tumačiti kao okrutne i koristoljubive – svakome treba pružiti priliku i mogućnost pokajanja, makar to su malokad čista posla.

>>Partijska ličinka Jaca Kosor

Hrvati su (pre)dobri katolici i velikodušni patetici stoga su Jaci Vlaisavljević dali priliku ispraviti zablude iz prošlosti. Pokazala se spretnom i okretnom u političkim vodama te se, tko zna kako i zašto, brzo umilila Ivi Sanaderu. Usput, kad je Sanader preuzeo HDZ, podržan Šeksom i Glavašem, velik je dio članstva napustio stranku ili su jednostavno bili izbrisani iz članstva; kad je Tomislav Karamarko došao na njezino čelo, veći se dio tih članova vratio!

Značajno je i to što Jaca Vlaisavljević nikad nije bila izabrana za predsjednicu HDZ-a, već je na to mjesto došla – proglasom, običnim imenovanjem Ive Sanadera! Ipak, tad je mogla napustiti sanaderizam i pokazati da je osvješteni domoljub, no, svojom je (slobodnom) voljom odlučila tu konstitutivnu stranku građanske i samostalne Republike Hrvatske oslabiti odnosno uništiti, usput davši Slovencima sve što su htjeli, a podržana bratskom joj protuhrvatskom SDPartijom pripremila je povratak komunista na vlast.

Došavši na premijersko mjesto u HDZ-ovoj Vladi, iskoristila je položaj moći kako bi se obračunala s čovjekom koji ju je stvorio i koji ju je podučio kako detuđmanizirati (čitaj: uništiti) Hrvatsku i HDZ – Ivom Sanaderom. Bivši premijer Ivo Sanader nije kriv za ovo što mu se u istragama “napakovalo” od strane Jace Vlaisavljević i Mladena Bajića, kriv je za mnogo gore i teže zločine protiv RH, svoje stranke i veleizdajničkih radnji, za koje će vjerojatno proći nekažnjeno. Tješimo se da će makar Ivo Sanader ostati za povijest zapamćen kao veliki politički negativac.

Napokon je više ne ćemo gledati u Saboru, a kad njezine “postove” i “tweetove” prestanu prenositi komunistička glasila, ne ćemo za nju ni znati. I tako HDZ danas ima ozbiljne šanse postati građanska i progresivna konzervativna opcija za razliku od onog cajkaškog HDZ-a s Jacom kao glavnom cajkom. Treba što prije zaboraviti što je HDZ bio za vrijeme Jace Vlaisavljević.

Dakle, Jadranka Vlaisavljević Kosor je politički mrtvac I ne može više nauditi Hrvatskoj. Pogani svoje mrtve pale, a kršćani svoje pokojne pokapaju; pokopati u političkom smislu znači lustrirati, što je učinio HDZ i hrvatski narod na izborima. Tako je Jaca samo jedna u nizu onih koje čeka, što zakonskonom regulirana lustracija ili t. zv. “de facto” lustracija, odnosno onemogućenost obnašanja javnih i političkih dužnosti.

 

Josip Gajski

Share
0